U ponedjeljak, 4. juna 2007. godine, Komisija za izbor srednjoškolskih radova za nagradu "Hasan Kaimija", izvršila je odabir radova sa naznakom da je objavljeno drugo i dva treća mjesta, a da nijedan od pristiglih radova nije zadovoljio kriterije za prvo mjesto. U nastavku pogledajte nagrađene radove na temu "Prijateljstvo se ne bira, ono biva":

DRUGO MJESTO

Zašto me sad izdaješ, dušo, kad si uvijek bila tako ponosna jaka? Tokom svake bitke uspješno se borila – kako si me nosila iznad boli, iznad razočarenja, učila me da volim i da ne uništavam tuđi svijet. O Bože, zašto sad. Zašto ti, dušo moja, tako padaš u ponore ako te pogodila bol? Ako te ubola oštrica mača izdaje , ako te ranilo srce za koje si mislila da je misk, ti nemoj da mi kvariš, budi hrabra, na ovom svijetu postoji mnogo iskrenih ljudi. Molim te ... Tiho jecaj u meni, ali ne daj da te čuju.

Zašto je čovjek kriv kad traga i tako željno želi nešto što nazivamo  prijateljstvom? I ja i ti, dušo moja, tragale smo za tim, htjele smo sreću. Nije rođen onaj koji ne želi nepresušivi izvor ljepote i sreće, postoji li onaj koji ne želi ljubav da dijeli, zar može postojati insan koji voli da mu je Božija milost uskraćena? Sad eto, nastojim da besjedim s tobom, krhka dušo moja. Mnogo toga nije riješeno, jeste, mlade smo, ali šta ako mlad odlučiš da si sam, da plpviš lađom života, sam... Poslije gubitka osobe za koju smatraš da ti je prijatelj, iskren i odan, kad shvatiš da te izdao, kad otkriješ lice koje nisi poznavao, teško je tad da se podigneš, ne vjeruješ u ljude, a ako pustiš da toneš iz očiju ti počinje sijevati mržnja kao odraz duše

Ne, dušo, ovo nije kraj, postoji mnogo ljudi koji žele da ih Bog obdari prijateljstvom. Prijateljstvo... Zar to nije ono duboko osjećanje naklonosti, koje trebaju svi ljudi? Jedna ljubav koja se razvija iz iskrenosti i razumjevanja? Otkako pijesak vremena protiče, zrna postaju prijatelji... Prijatelji? Pa to su samo oni koji vole besprekorno, koji dijele, iskreni, nisu zavidni, njihova srca nisu isprljana zlobom. Jedni druge čuvaju kao ono malo vode, a svaki novi dan, novi razgovor čini većim ono što ih spaja, ono što je kanulo na njihova srca i od kapljice se pretvara u more. To čisto osjećanje ih je spojilo jer su kao željeni mornari plovili pučinom tragajući za kopnom, ali Bog podari milost kad to ljudska srca ljepotom iskrenosti žele. Moguće ili... Ako si mi sad povrijeđena, nemoj govoriti da je to moguće, samo mi kaži da za sve što radimo u životu treba biti insan, ne bezgrješan, ali velikog srca, nezavidljivog, srca koje traga za Lepotom, rahatlukom, koje se nada milosti. I ja i ti smo tragale za onim iskrenim prijateljem, koji je u srcu i umu bio izgrađen, iskren, dobar i čist kao jutarnja rosa. Doimao nam se tako usamljen, kao da prosi prijateljstvo i moli da ga neko uzdrhtalog na tom listu uzme, nismo znale da mu je i ta podloga prljava! Gdje smo zgriješile, ne znam, ali sada smo shvatile da mnogi nemaju tu ljepotu iskrenosti, da nas često zavara nevina ljepota licemjera. Nismo uskraćene ja i ti nikako, ali lažni prijatelj jeste; obogaćene smo iskustvom, naučile smo i da budemo oprezne.
Dušo mija sad smo rahatnije. Šta smo ja i ti iskreno zgriješile? Nije kriv čovjek kad traži oslonca u životu. Kad hoće uzora, kad hoće svoje nadahnuće, kad mi je potreban savjet, kad bira i izabere misleći da je našao neiscrpan izvor i to ga udari kao jak mlaz u lice, ali treba da nauči, kao ja  i ti što smo naučile, koliko god da iskreno tražimo prijatelja treba isto tako da molimo da na srcu tog insana padne kapljica prijateljstva, to je važnije. Bože, daj  da mog prijatelja pogodi strijela ljubavi prijateljstva, nek' ga izabere ta žarka koja je izabrala mene, nek' na našim temeljima raste iskrenost i razumjevanje od Onog svijeta kad će srca govoriti, a lica otkrivena biti.

Adela Hodžić, III-d
Behram-begova medresa, Tuzla

 

TREĆE MJESTO - 1

Stoji insan na vjetrometini zbivanja pritisnut teretima i iskušenjima onog što se životom zove, sve više gubeći sabur i nadu u iščekivanju blagodati koja bi mu rahatluk donijela. U toj spoznaji, opet svjestan da svako vrijeme ima svog Ebu-Leheba, onog što čini smutnju i spletke podmeće, traga za prijateljem kog nema ili je pak izgubljen. Isti taj insan doveo je u pitanje čak i ono što se bratom i sestrom zove, a prijatelji su mu oni koje proždire ista zvijer pohlepe i interesa. Jadan i bijedan, a ipak svega toga nesvjestan, laskajući prijateljstvom, tone u isti ponor sa svojim takozvanim prijateljima. I prvom prilikom kad stavi prijateljstvo na provjeru postaje razočaran, osjećajući bol i prevaru.

Šejh Ahmed Nurudin bio je pošteđen takvog iskušenja prikupljajući snagu u okrilju vjere, napajajući dušu u krivudavim harfovima te svete knjige, koja mu je i uzdanica, i put, i početak  i svršetak derviškog nijeta.
Brata Haruna ili ima ili nema, ili je prisutnost njegova neminovna onoliko koliko im krv zajednička kola damarima bratskim. Prijatelja Hasana mora da ima i radi sebe, ali i zbog drugih koji mu nasilje i nepravdu čine. Misao o Hasanu bila mu je stalna pratilja, davala mu snagu i jačala duh, a susreti su ispunjavali radost i zadovoljstvo. Da nije ono što jeste možda bi živio njegovim životom, ali ovako zadovoljstvo je jače, imati spokojstvo derviša, a Hasana za prijatelja. Samo mač vlasti u svom zamahu i bič sile podjednako zasjeca sve one koji mu se nalaze na putu, pa i prijatelj ne ostane pošteđen.

A Nurudin zbog vlasti, moći, gubi jedinog istinskog prijatelja kojeg je imao. Dok je bio zagrnut plaštom vjere vjerovao je u ljudsku dobrotu, u prijateljstvo, ali kad ga je dotaknula ljudska ruka spoznao je tugu, nesreću, izdaju, pohlepu i sramotu. Gubeći vjeru u ljude, čovjek gubi vjeru u sebe samoga, u ljubav.

Prijateljstvo je u potpunosti dobilo neku novu formu, izobličilo svoju ljepotu i skladnost, obojeno ne prirodnim bojama, zagrnuto šejtanskim plaštom. O kako je prijateljstvo blagodat, ako je iskreno, ako je pouzdano, ako u njemu nema nedoumice ako je obostrano. Gradili su ga i jaki, i odvažni, i siromasi, i oni slomljenog srca, tražeći u njemu kuvvet, tu novu snagu koja im je bila vodilja kroz život.
„To je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari, to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. “Gdje se to izgubio Ishak koji mu svojim prisustvom kao sjenka dahće u potiljak, i da li je on svjedok svega onog što je i ljudsko i šejtansko. Da li se sreća može dokučiti rušenjem tvrđave prijateljstva. A onda, kad edžel dođe, i duša u grlo pristigne, il svilen gajtan vratnu jabučicu priguši, pa život prekine tad, dunjalučki računi postanu jasniji i derviška dova postane oskudna, jer vremena da se nesto promjeni nema. „Ako te istinski veseli dobročinstvo prema drugima, i ako te boli tuđa bol, ako te radost drugih čini sretnim, ako uspjeh drugih ne budi ti zavist, ako biraš najljepše priče o drugima, ako pokrivaš tuđe mane, ako pripomogneš u nevolji, ako..., ako..., ako si u stvari pravi insan, ti si prijatelj i sebi i drugima, ti si ono što biva,a ne ono što se bira.

Ali kada nas neki udarac sudbine baci na mračnu stranu ljudskog života, tada ponovo želimo samo ljudsku utjehu, spoznaju da se možemo na nekoga osloniti, da možemo s nekim podjeliti tugu. U prijateljstvu prepoznajemo to svjetlo u mraku ljudske nesreće („Uništila me tuga i bio sam sam... Pored vrata je stajao zaboravljeni Hasan sa živom svijećom u ruci. Čekao me ćuteći“).

Edim Fazlić, II-1
Mješovita srednja škola, Srebrenik

TREĆE MJESTO - 2

Kad sivilo svitanja natapa oči života, nebo biva potpuno spušteno na hladnu zemlju, kao da se predaje istini. Sasvim mirno ostaje da broji sjenke koje koračaju plašljivo, slute kraj, slute jedino tvrdo zlo godina. Što je između nestvarnoga nestajanja i tihoga postojanja. Jedina utjeha koja se iz ničega pojavljuje su dodiri ruku i srca siluete, istoga stradanja i potajnoga snivanja dalekih istina, koje jedino ljudi mogu stvoriti i živjeti za njih. Srce ispunjeno vjerom i bivanjem, zahvalnošću bezuvjetnih dodira čijepih riječi, prepoznaju sebi slične.

Pored izvora slutnji, potpuno istkanih nadom, ljudske duše se napajaju neobičnim zrnima snage i pokušavaju otkriti koliko je skriveno i daleko ono što vječno postaje vječna sjena. Sjena koja se javlja u neobičnom obliku čovjeka, koja u svome toku vječno izmiče. Lijepi se poput hladne krvi na dušu, i prišivena ostaje da tješi kroz vrijeme. Umotano platnom drhtave mašte koja ga čini prepoznatljivim, prijateljstvo je u stalnom traganju čovjeka za čovjekom, kao jedinom utjehom na tlu natopljenom gorkom istinom i kapljicama suza. Stapaju se misli i daleke, bolne, uspomene, neosvojivi vrhovi tišine, nepregledne doline nade. Sve biva jedno ostrvo ljudskoga postojanja koja ne tone do dna, jer dno gubi smisao pod svodom prijateljstva. Istim stazama blizine na dlanu početka svijeta, koračali su Adem i Hava pogledom hraneći duše i bivalući slobodni. Sa neba spušteni mir i osmjeh, poklon ljudima koji gaje želje i tragaju za ljepotom postojanja, duša čežnjiva spušta glavu na rame jedinom smrtniku koji razumije hladne kiše dok peru prozore ovozemaljske, prolazne patnje. Kao da na vrhuncu smisla ljudi konačno shvate da se ne mogu prepoznati topli pogledi pod ljutim velom usamljenosti i nevjere, ljudskih sumnji i hladnih rijeka koje srce sijeku nožem laži i gorkih sumnji. Jedini trag da je nekada bol u samoći postojala jesu brazde mučeničkog drhtanja pred svakom preprekom koje ostaju prišivene na srcu i usnama.

Prijateljstvo napajano sa izvora istine i vjere. Daleko od izgubljenih skitnica, čini i neprijatelje mekšima, čisti mračne poglede i ostalih smrtnika. Kao da bol i nesreća zvuče potpuno drugačije i dalje, daleko od čistih duša koje pod nebom nestanka mole samo za duže postojanje. Kako disati a ne biti žrtva uzdaha? Vjerovati u vječnost, a svjedočiti trenutku? Na njegovom ramenu se razlijevaju rijeke odgovora i najtoplijih snova, tako da bol biva samo eho osmjeha. Shvaćen, prolazan! I biva zora svježe istine, bivaju nasmijane sve tuge svijeta na dlanu, prijateljstvo biva sasvim slučajno kao da se pojavljuje iz skrivene patnje negdje u kutku našega bića. Poput cvijeta u rano proljeće, koje stidljivo štiti ladice nježnosti i proviruje u daljine, otvara se i ne bježi pred nepoznatom muzikom hladnoće. Šuti i razumije tišinu, a riječi ne spaljuju korjene mirnoće, samo čine bližima veselija i vedrija svitanja života.

Ena Piragić
Gimnazija "Ismet Mujezinović", Tuzla

 

Islamski centar

  Objekat centra  ima tri etaže. Suteren je ukupne površne 119,37 kvadrata, prizemlje 122,88 kvadrata i sprat 146,41 kvadrat. 

MEDŽLIS IZ ZVORNIK

U Zvorniku: U Sapni:
ul. Svetog Save 55
75400 Zvornik
tel: + 387 56 214 340
206. viteške brigade bb
75411 Sapna
+ 387 35 597 062