KOLIKO SMO MI ODGOVORNI ZA NAŠE STANJE?

Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s., njegovu porodicu i ashabe. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!

Draga braćo i sestre, ovom prilikom ću reći nešto o tome koliko smo mi odgovorni za ovo teško stanje u kojem se nalazi ummet Muhammeda a.s.

Pitamo se da li je sve što se dešava ljudima isključivo Allahova volja i odredba ili i mi imamo zasluge u kreiranju naše svakodnevnice. Uzvišeni Allah nas upozorava da se stanje ljudi mijenja sa njihovim mijenjanjem odnosa prema Allahu dž.š., a što vidimo iz brojnih ajeta, a navešću ovom prilikom onaj koji se nalazi na naslovnici „Preporoda“, a to je „Allah,  uistinu, neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni“. (Kur'an 13: 11 )

Danas svijetom haraju različite bolesti koje su bile nepoznanica prijašnjim narodima. Mnogo ljudi teško živi, teško dolaze do sredstava za život i nemaju snage da se odupru nasilju i nepravdi njihovih vladara. Pored uskraćivanja osnovnih sredstava ljudi su, a toga smo i sami svjedoci, uskraćeni i za kišu. Mnogim muslimanskim zemljama direktno ili indirektno upravljaju neprijatelji islama, eksploatišu ih, a oni su nemoćni da se suprotstave. Među muslimanima vlada veliki razdor i pored poziva Muhammeda a.s. da se držimo zajednice, džemata. Današnje stanje skoro u potpunosti liči na ono koje je Muhammed a.s. nagovijestio da će doći kao posljedica otuđenja ljudi od vjere i zanemarivanja vjerskih propisa. U hadisu kojeg prenosi Ibn Madže u svome „Sunenu“ Muhammed a.s. ističe povezanost naših postupaka i našega stanja. U njemu se kaže: „Rekao je Allahov poslanik, neka su na njega Allahovi blagoslov i mir: 'O skupino muhadžira, bićete stavljani na iskušenje sa pet stvari, a ja molim Allaha da ih ne doživite;

- neće se pojaviti među narodom nemoral (razvrat) koji će njegovi vinovnici javno (bez stida) činiti a da se među njima ne pojave kuga i bolesti koje nisu bile poznate njihovim precima,

- neće ljudi zakidati na litru i vagi a da ne budu kažnjeni teškim životom i teškoćom u stjecanju sredstava za život i nepravdom (nasiljem) vladara njihova,

- neće ljudi prestati davati zekat a da im Allah ne uskrati kišu i da nije životinja ne bi je nikada ni dobili,

- neće ljudi prekršiti ugovor sa Allahom i ugovor sa poslanikom a.s., a da im Allah ne natovari za vrat (učini da njima vlada) njihovog neprijatelja (koji nije od njih) koji će ih eksploatisati (uzimati od njih ono što hoće),

- neće (ljudske) vođe (prvaci) prestati suditi po Allahovoj knjizi (Kur'anu) i ostavljati ono što im je objavljeno od Allah, a da im Allah neće dati razdor među njima.

Zato braćo i sestre kada nas zadesi neka nevolja ili iskušenje ne pitajmo se gledajući u nebo zašto nam se ovo dešava, nego popravljajmo naš odnos prema Allahu dž.š. i njegovoj vjeri, jer time popravljamo svoje stanje. Svaki grijeh koji se čini povlači za sobom i neprilike koje ćemo svi manje ili više osjetiti. Protiv grijeha se treba  boriti na sljedeći način, a po naredbi poslanika: zabraniti njegovo činjenje svojom snagom, ili ako nismo to u mogućnosti, onda svojim jezikom (savjetom). Ako i to ne budemo u mogućnosti, onda osuditi svojim srcem, iako je to najslabiji dio imana, kako kaže Muhammed a.s.

Allahu dž.š. učini nas od onih koji će izbjegavati činjenje grijeha, druge u tome sprječavati i koji će prema grijehu odbojnost osjećati.

Hariz ef. Pašić




Od istog autora