''Kurban je životinja koja se žrtvuje u danima Kurbanskog bajrama s ciljem približavanja Uzvišenom Allahu, uz ispunjenje odgovarajućih uvjeta.''
Od Džabira, r.a., prenosi se da je rekao: ''Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa kada je završio hutbu, sišao je sa minbera, i doveden mu je ovan kojeg je svojom rukom zaklao govoreći: 'Bismillahi (u ime Allaha,) Allahu ekber (Allah je najveći), ovo je od mene i od onih iz moga ummeta koji nisu zaklali.'''
(Tirmizi, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
MUDROSTI PROPISIVANJA KLANJA KURBANA:
1- U tome je oživljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a naredeno nam je da slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kazao je Uzvišeni: ''Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!''' (Nahl, 123.)
Prakticiranje klanja kurbana je veliki pokazatelj čovjekove spremnosti na žrtvovanje za Allahovu vjeru i pokornosti Uzvišenom Stvoritelju.
2- Klanje kurbana je jedan od načina kako da čovjek podmiri mesom sebe, svoje komšije i one koji su u oskudici. Da je to bio jedan od ciljeva klanja kurbana za vrijeme Allahovog Poslanika, ukazuju i mnoge predaje. Enes, r.a., spomenuo je da je jedan od ashaba zaklao kurban prije bajram namaza, pravdajući takav postupak riječima: ''Znao sam da je ovo dan u kojem se priželjkuje meso, sjetio sam se potrebe svojih komšija za mesom, pa sam poželio da prvi zakoljem kurban.'' (Poslanik ga je ukorio zbog toga što je zaklao kurban prije klanjanja bajram-namaza, ali nije negirao razlog koji je spomenuo.)
3- Klanjem kurbana izražava se zahvalnost Allahu na mnoštvu blagodati kojima je obasuo insana. Mnogo je blagodati kojima je Uzvišeni Allah obasuo Svoje robove, a jedan od načina iskazivanja zahvalnosti Uzvišenom Allahu jeste poštivanje Njegovih naredbi. U ovom slučaju poštivanje naredbe biva klanjem kurbana, naravno za one koji su to u mogučnosti.
Islamski učenjaci po pitanju propisa klanja kurbana imaju dva stava. Večina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje kurbana pritvrđeni sunnet onima koji su u mogučnosti zaklati ga. Preneseno je da su ovog stava bili: ashabi Ebu Bekr, r.a., Omer, r.a., Seid ibn Musejjib, Sufjan es-Sevri, Abdullah ibn Mubarek, Alkame, potom imami Malik, Šafija i Ahmed, te pravnici hanefijske pravne škole Ebu Jusuf i Muhammed, kao i pravnici bukvalističke pravne škole Ishak, Ebu Sevr, Davud i Ibn Hazm, te Ibn Munzir i dr.
Po drugom mišljenju klanje kurbana je obaveza onima koji imaju za to mogučnosti, a tog stava bili su: Rabijetu er-Raj, El-Lejs, El-Evzai, imam Malik kako se navodi u jednoj predaji od njega, zatim imam Ebu Hanife, Zufer, Ebu Jusuf i Muhammed u jednoj predaji od njih, a ovo mišljenje odabrao je i šejhulislam Ibn Tejmijje.
Rekao je imam Šafija: ''Klanje kurbana je sunnet koji ne volim da se izostavlja.''
Klanje kurbana je ibadet i za njegovu ispravnost propisani su mnogi uvjeti:
Prvi uvjet: Da kurban bude od vrste stoke (deva, krava, bravče)
Drugi uvjet: Da kurban dostigne odgovarajuću starosnu dob
Treći uvjet: Da kurban bude bez fizičkih nedostataka i mahana
''Kurban ne smije biti: jednook ili izrazito ćorav, izrazito bolestan, izrazito hrom ili šepav, zakržljao toliko da se na kostima ne može napipati meso.'' (Hadis su zabilježili sakupljaci Sunena i dr., od Berra ibn Aziba, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Pod ovo podpadaju i mahane očiju, ušiju, rogova i repa. Dok većina učenjaka dozvoljava da se zakolje steona, žigosana ili ošišana životinja.
Većina islamskih učenjaka zastupa stav da je jedna ovca dovoljna kao kurban za vlasnika i njegovu porodicu, bez obzira koliki broj članova porodice bio. Svoj stav potkrijepili su mnogim argumentima, a mi cemo spomenuti samo jedan. Aiša, r.a., prenijela nam je da je Poslanik,sallallahu 'alejhi ve sellem, zatražio oštar nož, pa kada mu je dala, oborio je ovna i izgovorio: ''Gospodaru, ovo je od Muhammeda i njegove porodice i od Muhammedovog ummeta'', a zatim ga je zaklao." (Muslim)
Kada ljudi odluče da ce zaklati kurban, cesto se pitaju koju je životinju najbolje i najvrednije zaklati u kurban. Islamski učenjaci, u želji da dođu do odgovora, razišli su se po ovom pitanju, tako da u vezi s tim postoje tri razlicčta stava islamskih učenjaka.
Prvi stav je stav većine učenjaka, a oni smatraju da je najvredniji kurban deva, zatim krava, zatim ovca, a zatim koza. Tog stava bili su pravnici šafijske i hambelijske pravne škole.
Drugo mišljenje zastupala je malikijska pravna škola, koja je na stanovištu da je najbolji kurban ovca, zatim krava, a zatim deva.
Treće mišljenje zastupala je hanefijska pravna škola, koja je smatrala da je najbolji kurban onaj koji ima najviše mesa i čije je meso najkvalitetnije.
Veliki broj učenjaka spomenuo je da je najvredniji kurban bijele boje, zato što je spomenuto u više hadisa da je Poslanik klao bijele ovnove za kurban.
Vrijeme u kojem je dozvoljeno zaklati kurban počinje nakon klanjanja bajram-namaza i bajramske hutbe, ako se bajram klanja u vremenu u kojem ga je klanjao Allahov Poslanik, a on je bajram-namaz klanjao nakon što bi sunce izašlo i odskočilo od horizonta u visini koplja. Ovaj početak vremena klanja kurbana ostaje uvijek takav, bez razlike da li onaj koji želi da kolje kurban klanjao bajram-namaz ili ne, bez obzira živio u gradu ili na selu, bez obzira da li se u njegovom mjestu klanjao bajram-namaz ili ne, bez razlike da li kurban zaklao poglavar muslimana ili ne.
Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je najbolje vrijeme za klanje kurbana vrijeme u kojem je Poslanik klao svoje kurbane, odnosno prvog dana Bajrama, neposredno nakon završetka bajram-namaza.
Čovjek koji želi zaklati kurban neophodno je da zna kako će postupiti prije klanja i u toku samog klanja kurbana, kako bi to učinio na najpotpuniji i najispravniji način. Islamski učenjaci spomenuli su mnogo stvari, a neke od njih su i sljedeće:
1- Nijjet (namjera)
2- Dovođenje kurbana do mjesta klanja na lijep način
3- Dobro naoštriti i pripremiti nož kojim će klati kurban
4- Pokuđeno je oštriti i pripremati nož pred kurbanom ili životinjom koja se kolje
5- Pohvalno je da se obori ovca ili krava prilikom klanja, dok je sunnet kod klanja deve da se kolje stojeći, savijene prednje lijeve noge.
6- Da onaj ko kolje, kao i sami kurban, bude okrenut prema Kibli
7- Pohvalno je da vlasnik kurbana lično zakolje kurban, a ako ne može, onda da prisustvuje njegovom klanju.
8- Propisano je, a neki su to čak smatrali strogom obavezom, da se spomene Allahovo ime prilikom (prije) klanja kurbana. Više je vjerodostojnih hadisa u kojima je spomenuto da je Poslanik spominjao Allahovo ime prilikom klanja kurbana (izgovor: ''Bismillahi'').
9- Ne smeta da neko pomogne vlasniku kurbana prilikom klanja, naročito kod klanja krave ili bika.
10- Dozvoljeno je opunomoćiti nekoga da zakolje kurban. Opunomoćenik treba da bude osoba koja poznaje propise vjere, klanja kurbana, te onaj ko je poznat po prakticiranju vjere.
Jedno od najcešce postavljanih pitanja u vezi sa propisima o kurbanu jeste pitanje o tome kako raspodijeliti kurbansko meso. Ovo pitanje nije strogo precizirano ni definirano argumentima Kur'ana i sunneta, što ukazuje da je u tom pitanju ostavljeno prostora za kalkulisanje. Većina islamskih učenjaka preporučivala je da se meso kurbana podijeli u tri trećine: jedna se ostavlja sebi, druga se daje prijateljima, komšijama i poznanicima, a treća siromasima. Ako bi čovjek, pak, podijelio meso kurbana na neki drugi način, ne bi napravio nikakav prekršaj.
Prilikom podjele mesa trebalo bi na umu imati sljedeće činjenice: da je večina učenjaka smatrala pohvalnim da čovjek pojede nešto od kurbanskog mesa, dok je bukvalistička pravna škola to smatrala obavezom. Svoje mišljenje argumentirali su na riječima (imperativu) Uzvišenog Allaha: ''Jedite meso njihovo(kurbansko), a nahranite i siromaha ubogog!'' (Hadždž, 28.) Dakle, prilikom podjele mesa čovjek treba voditi računa o tome da ne podijeli sve meso, odnosno treba ostaviti nešto i sebi.
''Ko proda kurbansku kožicu, njegov kurban je ništavan, nema ništa od kurbana.'' (Hakim, dobrim – hasen ocijenio ga je šejh Albani)
Senad ef. Mumić