Hvala Allahu dž.š Gospodaru svjetova, koji nas je uputio i učinio da budemo muslimani. Njemu se kajemo i od Njega oprost tražimo, molimo Ga da nas zaštiti od prokletog šejtana, od zla naših duša i naših ružnih djela. Neka je salavat na Allahovog miljenika Muhammeda a.s., njegovu porodicu, njegove ashabe, na naše uzorite šehide i sve one koji ga budu slijedili u dobročinstvu do Sudnjeg dana. Najbolji govor je Kur'an koji vodi jedinom ispravnom putu, a najbolja uputa je uputa poslanika Muhammeda a.s. jer ona predstavlja put koji vodi Allahu dž.š. i sreći na oba svijeta.
Draga Braćo i poštovane sestre ! Živimo u vremenu punom iskušenja. Na svakom koraku se susrećemo sa ružnim, sa zlom, sa raznim vrstama grijeha, koje prokleti šejtan i njegovi pomagači prikazuju lijepim i dozvoljenim. Zlo se toliko namnožilo da je postalo naša svakodnevnica. Takozvani borci za ljudska prava, svim silama nastoje da nekim zlim i nevaljalim djelima daju pravo na javno ispoljavanje. Elektronski i tiskani mediji često reklamiraju i pozivaju na zlo i grijeh, pa je zato u ovom našem vremenu, drugog nemamo i nećemo imati, neophodno da svim mogućim snagama pomažemo dobro a od zla odvaraćamo.
Allah dž.š. u 104. ajetu Sure Ali Imran naređuje:
وَلْتَكُنْ مِنْكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَأُولَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
„I neka među vama bude ummet (narod) koji će naređivati dobro a sprječavati zlo! Oni su spašeni“.
Braćo i sestre! Blago onima koji se budu borili protiv zla a naređivali dobro. Oni se mogu nadati sreći i spasu na oba svijeta. Allah dž.š. za one koji naređuju dobro i sprječavaju zlo kaže da su spašeni, tj. sigurni na ovom i budućem svijetu, a posebno na Danu polaganja računa, kada će ljudi biti preplašeni i zabrinuti, kakav će biti njihov konačan ishod.
Među naše najveće obaveze i djela kojima se približavamo našem Gospodaru su: naređivanje dobra i sprječavanje zla, te pozivanje u dobro, preporučivanje istine i strpljivosti i opominjanje na ono što je u suprotnosti tome i što srdi našeg Gospodara i udaljava nas o Njegove milosti. Zbog toga pitanje naređivanja dobra i sprječavanja zla zaslužuje posebnu pažnju, jer je u njihovom provođenju velika korist za ljude uopšte, a u zanemarivanju je velika opasnost i šteta.
Muslimani su u vrijeme Poslanika s.a.v.s. ovom pitanju pridavali poseban značaj i na najljepši način su ga provodili. Naše vrijeme zahtijeva još više truda i napora u ovome, imajući u vidu prisutnost raznih vrsta zala, kojih nije bilo u ranijem vremenu. U našem vremenu je braćo i sestre mnogo više onih koji pozivaju na zlo i mnogo su uporniji od onih koji pozivaju na dobro.
Nažalost, u našem vremenu ima i onih koji naređuju dobro i sprječavaju zlo, radi drugih ciljeva, da bi se prikazali ljudima da su učeni i pobožni, a često sami ne rade ono što naređuju, a rade harame koje drugima zabranjuju. Oni su dvoličnjaci (munafici).
Za takve Allah dž.š. u suri El-Bekare, 44. ajet kaže:
اتأمرون الناس بالبرّ وتنسون انفسكم وانتم تتلون الكتاب افلا تعقلون
„Zar od drugih tražite da dobra djela čine, a sebe zaboravljate, vi koji knjigu učite? Zar se opametiti nećete?“
Lični primjer je najbolja metoda u ovom poslu. Samo oni kod kojih se budu slagale riječi i djela, mogu uspjeti, svi drugi su osuđeni na neuspjeh.
Poslanik s.a.v.s. u predaji koju bilježi imam Ahmed u Sunenu, o učenjacima Benu Israila, koji su zapostavili obavezu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla pa kaže: «Kada su Benu Israelićani činili grijehe, njihovi alimi (učenjaci) su ih odvraćali od njih, ali oni nisu slušali. Potom su oni s' njima sjedili, jeli i pili, pa je Allah dao da se međusobno zamrze i prokleo ih je jezicima njihovih poslanika, Davuda i Isaa sina Merjemina: «Zato što su griješili i granice zla prelazili.» Poslanik s.a.v.s. je bio naslonjen, pa je sjeo i rekao: «Tako mi Allaha, sve dok se nisu potpuno odrekli istine.» (Ahmed)
Nažalost ovu sliku, da učeni sjede u društvu onih koji grijeh čine, viđamo i danas.
U drugoj predaji koju bilježi imam Muslim, stoji:
«Nema niti jednog poslanika kojeg je Allah poslao prije mene nekom narodu, a da uz njega nije bilo pomagača, onih koji su se držali njihove prakse i koji su slijedili njihov put. Potom su dolazili oni koji su govorili ono što nisu radili i činili ono što nisu naređivali. Onaj ko im se suprostavio silom, on je mu'min, onaj ko im se suprostavio jezikom i on je mu'min, a onaj ko im se suprostavio srcem i on je mu'min, a poslije toga nema imana ni koliko zrno gorušice.»
Na muslimanima, sljedbenicima Poslanika, Muhammeda s.a.v.s. je da naređuju dobro i sprječavaju zlo, da savjetuju neznalice, da usmjeravaju zalutale i da se trude da se na Zemlji primjenjuje Allahov dž.š. Zakon, a uputa dolazi samo od Allaha dž.š..
Braćo i sestre! Naređujmo dobro i sprječavajmo zlo i ne dozvolimo da nas dunjalučki ukrasi zavaraju, na račun vječnosti! Koliko budemo u tome uporni i ustrajni to će biti mjerilo naše vjere. Poslanik u predaji koju bilježi imam Muslim, od Ebu Hurejre r.a.je rekao:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "مَنْ رَأَى مِنْكُمْ مُنْكَرًا فَلْيُغَيِّرْهُ بِيَدِهِ، فَإِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَبِلِسَانِه، فَإِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَبِقَلْبِهِ، وَذَلِكَ أَضْعَفُ الْإِيمَانِ ." (مسلم)
«Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom! Ako ne može, neka ga ospori jezikom! Ko ne može, neka ga prezire srcem! A to je najslabiji iman.» (Muslim)
U drugoj predaji stoji:
"...وَلَيْسَ وَرَاءَ ذَلِكَ مِنَ الإِيمَانِ حَبَّةُ خَرْدَلٍ." (مسلم)
«...Iza toga nema vjerovanja, ni koliko zrno gorušice.» (Muslim)
Prvi način i najefikasniji, odvraćanja od zla je primjena sile. To je zadatak onih koji su na vlasti. Oni su dužni uvesti zakone kojima se zlo sankcioniše i dati ovlaštenja policiji da te zakone sprovede. Ti zakoni moraju biti strogi i u funkciji odvraćanja od zla. Blagi zakoni i blage kazne ne spriječavaju zločince od zla. Šerijat, Allahov zakon, se ponekim ljudima čini suviše strog, ali je jedino takav zakon efikasan u sriječavanju zla. Allah dž.š. najbolje poznaje ljude, Svoja stvorenja, pa ako je propisao kaznu za neki od prijestupa, učinio je to zato jer najbolje poznaje čovjeka i način kako ga od zla odvratiti. Naše je samo da kao muslimani, šerijat prihvatimo i po njemu se vladamo. U našoj državi se ne primjenjuje šerijatski zakon, ali mi kao muslimani smi dužni poštovati sve šerijatske odredbe.
Drugi način je savjetovanje. Ovaj zadatak imaju učeni ljudi, koji će svojim riječima i svojim djelima na lijep način pokušati od zla odvratiti i navesti na dobro. Ovakav način je manje efikasan ali je i on dobar.
Treći način je preziranje zla. Često smo u prilici gledati zlo a nismo u stanju da ga uklonimo ni silom ni savjetom, jer je zlo jače od zakona i od onih koji zakon sprovode, a zločinci su u svom zlu okoreli pa im savjet ne koristi. U tom slučaju smo dužni zlo osuditi bar srcem svojim, ali je to najmanji dio imana (vjere), jer zlo nije spriječeno.
Allah je obavezao muslimane na naređivanje dobra i zabranjivanje zla, jer se na taj način popravlja stanje u zajednici. Grijesi i zlo su razlog propasti i nestanka zajednice, u prošlosti, sadašnbm9euti i budućnosti, a lijek za to je naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Pod ovim se podrazumijeva savjetovanje, jer kada svoga brata upozoravaš na zlo i navodiš na dobro, to je zato što ga voliš i što si zabrinut za njega, a ako bi ga ostavio, onda si ga iznevjerio i uskratio si njegovo pravo koje je imao. Ovo se ubraja u saradnju na dobru i bogobojaznosti, međusobno savjetovanje i priželjkivanje dobra ljudima, a nikako ne spada pod tutorstvo i miješanje u stvari ljudi. Uzvišeni Allah opisao je muslimane kao one koji jedni drugima preporučuju istinu: "...i koji jedni drugima istinu preporučuju" (El-Asr, 3), i ovo je veličanstvena stvar koja se mora ispoštovati.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naveo je primjer za onoga koji naređuje dobro i zabranjuje zlo i onoga koji je upao u grijehe: "Onaj ko izvršava Allahove propise i onaj ko ih krši slični su ljudima koji bacanjem kocke vrše diobu lađe pa jednima zapadne gornji, a drugima donji dio. Kada onima u donjem dijelu zatreba vode, moraju ići onima iznad njih (i uznemiravati ih) pa, da bi to izbjegli, kažu: 'Hajdemo napraviti otvor u našem dijelu pa nećemo uznemiravati one iznad nas!?' I ako ih ovi puste da realiziraju tu svoju namjeru, svi su propali, ali ako ih spriječe, spasit će se i jedni i drugi."(Buhari)
Ovaj svijet je naša zajednička lađa. Ako budemo dozvolili da zlo nadvlada i ako ne budemo ukazivali na posljadice zlih djela, onda će naša lađa potonuti zajedno sa nama ali i onima koji su zlo činili.
Tirmizi prenosi hadis u kojem Poslanik kaže: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, ili ćete naređivati dobro a zabranjivati zlo, ili će vas Allah kazniti, pa kad Mu se budete obraćali i pomoć tražili, neće vam se odazvati“.
Molim Allaha dž.š. da pomogne svim ugroženim ljudima i bićima, da nas ne iskušava sa onim što nećemo moći podnijeti, da nas učini od onih koji naređuju dobro i sprječavaju zlo, da nas učini u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Njega velikim, da od nas otkloni zlo munafika i kafira, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
بسم الله الرحمن الرحيم
Islam je lahka vjera
Hvala Allahu dž.š Gospodaru svjetova, koji nas je uputio i učinio da budemo muslimani. Njemu se kajemo i od Njega oprost tražimo, molimo Ga da nas zaštiti od prokletog šejtana, od zla naših duša i naših ružnih djela. Neka je salavat na Allahovog miljenika Muhammeda a.s., njegovu porodicu, njegove ashabe, na naše uzorite šehide i sve one koji ga budu slijedili u dobročinstvu do Sudnjeg dana. Najbolji govor je Kur'an koji vodi jedinom ispravnom putu, a najbolja uputa je uputa poslanika Muhammeda a.s. jer ona predstavlja put koji vodi Allahu dž.š. i sreći na oba svijeta.
Draga braćo i poštovane sestre! Allah dž.š. u suri El-Bekare 143. ajet kaže:
وكذلك جعلناكم امّة وسطا لتكونواشهدآء على الناس ويكون الرسول عليكم شهيدا
„I tako smo vas učinili umjerenom zajednicom da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da poslanik bude svjedok protiv vas.“
Vjera islam je lahka, prilagođena čovjeku i njegovim potrebama i na ovom i na budućem svijetu. Sve što nam je propisano i naređeno u našoj vjeri je za dobro nas samih, a sve što nam je zabranjeno, zabranjeno je jer nam nanosi štetu i čini nas nesretnim i na dunjaluku i na Ahiretu. Istinsku sreću može doživiti samo onaj ko se u potpunosti preda vjeri -islamu, jer naša vjera od nas ne traži da se odreknemo ni od ovoga svijeta ni od ahireta. Islam od nas traži „ da radimo za ovaj svijet kao da ćemo vječno živjeti a da radimo za ahiret kao da ćemo sutra umrijeti“.
Braćo i sestre! Islam od nas traži da u svemu imamo mjeru pa čak da ni u ibadetu ne pretjerujemo.
Enes ibni Malik prenosi: „Došla su trojica ashaba jednoj od supruga poslanikovih i raspitivala se o nejgovom ibadetu. Kad ih je obavijestila, učinilo im se da je to malo ibadeta pa su to popratili riječima: „ Gdje smo mi u odnosu na poslanika, njemu je Allah oprostio sve grijehe“. Tada jedan od njih reče: „Ja stalno noću klanjam“! drugi reče: „Ja stalno postim i nikad ne mrsim“ treći dodade: „Ja izbjegavam žene i neću se nikad ženiti“ Kad je zato saznao poslanik rekao je: „ Šta misle ljudi koji kažu to i to. Ja se tako mi Allaha najviše od svih vas bojim Allaha i najpradaniji sam Mu, ali ja klanjam i spavam, postim i mrsim i ženim se. Ovo je moj sunnet a ko ne slijedi moj sunnet, nije moj“.
Umjerenost je potrebna u svemu; u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti, u bogatstvu i siromaštvu, u ljubavi i mržnji, drugim riječima u svim životnim situacijama. Sve u čemu čovjek prevrši mjeru na kraju mu se obije o glavu. Da bi imao kontloru nad sobom najbolja mu je Kur'anska uputa u terapija. Allah dž.š. u suri El-Mea'ridž, 19.-31. ajeta kaže: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušnim, kada ga nevolja snađe- snuždi se, kada mu je dobro-uzoholi se, osim vjernika, klanjača, koji namaz svoj na vrijeme klanjaju, u čijim imecima bude određeni dio za onoga koji prosi i onog ko ne prosi, i oni koji u onaj svijet istinski vjeruju,i koji od kazne Gospodara svoga strahuju,- a od kazne Gospodara svoga niko nije siguran- i oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali osim od žena svojih, onih koje su u vlasništvu njihovu, -oni doista prijekor ne zaslužuju- a oni koji traže izvan toga oni u grijeh updaju.“
Redovni namaz je naš najbolji odgajatelj, jer nas svaki dan potsjeća na susret sa Allahom dž.š.
Zekat i sadaka su najbolja brana pohlepi i robovanju imetku, strah od Allahove kazne, najbolje će nas odvratiti od svakog grijeha, a smiraj uz svoju suprugu će nas odvratiti od onih koje nam nisu dozvoljene.
Šejtan prokleti nam vjeru prikazuje teškom, plaši nas da su propisani ibadeti teški, da ih je nemoguće izvršavati, da je lakše raditi ono što je zabranjeno, da su harami slađi od halala, da je tuđa žena bolja od tvoje, da je tuđi imetak vrijedniji, sve sa ciljem da bi nas odveo u vatru, jer je zbog svoje oholosti odbio sedždu učiniti čovjeku pa je tu vrstu kazne zaslužio.
U suri Fatir, 6. ajet Allah dž.š. kaže:
من اصحاب السعير انّ الشيطان لكم عدوّ فاتّخذوه عدوا انّمايدعواحزبه ليكونوا
„ Zaista je šejtan, vaš neprijatelj, pa ga takvim smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici vatre“.
Ibadeti nisu teški. Onima koji čvrsto odluče da u ime Allaha dž.š. izvrše neki od ibadeta Allah dž.š. taj ibadet učini lahkim. Najbolji i najsvježiji dokaz za to je ovogodišnji post. Svi smo se pribojavali, kako ćemo ispostiti, jer su dani bili dugi i vreli. Ali nam je Allah dž.š. olakšao, pa tako jedan moj prijatelj mi reče da mu je supruga, šećeraš, prije Ramazana, redovno posjećivala hitnu a da tokom Ramazana nije za tim osjećala potrebu.
Braćo i sestre! Svi ibadeti su prilagođeni čovjeku i donose mu korist, kako za tijelo tako i za dušu. Istinsko zadovoljstvo čovjek može postićt samo ako stekne zadovoljstvo svoga Gospodara, ako čini djela sa kojima je zadovoljan njegov Gospodar. Allah dž.š. je naš Stvoritelj, On najbolje zna šta je za nas dobro. Stvorio nas je i prilagodio nam sve farzove, a harame nam učinio štetnim. Naše je samo da se pokorimo i Njegovu uputu slijedimo. Ako se uzoholimo i uputi leđa okrenemo onda ćemo teško živjeti.
Allah dž.š. u suri Ta ha, 124. ajet kaže:
ومن اعرض عن ذكرى فانّ له معيشة ضنكا ونحشره يوم القيامة اعمى
„A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, teškim će živitom živjeti a na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti“.
Život nevjernika i onih koji se šejtanu predaju je uistinu težak. Čitav život provode u tjeskobi i ne zadovoljstvu pa traže utjehu u alkoholu, drogi, prejedanju, ispunjavanju svojih želja i strasti. Nikada nemaju vremena da se odmore od dunjaluka, pa umjesto da gospodare i upravljaju njime, postaju njegovi robovi. Svi oni koji žude za ovim svijetom i misle da će im se sve želje ispuniti, grdno se prevare pa često razočarani, sve oko sebe okrivljuju, ruše i ubijaju a na kraju ruku i na sebe dignu.
Islam je naš ponos, naša snaga, ugled i čast, na dunjaluku i na ahiretu. Islam je izvor materijalnog i duhovnog napretka, oni koji sumnjaju u to neka pogledaju malo historiju i vide gdje su bili muslimani dok su se pridržavali Kur'ana i sunneta, praktično a ne samo teorijski, kad ih dunjaluk nije zaslijepljivao i kad ih šejtan nije uspijevao od vjere njihove odvratiti, kad im je vjera bila draža od svega pa i njih samih. Zato, braćo i sestre, bojte se Allaha, čvrsto se držite vjere svoje, javno i tajno, djelima pokažite da ste ono što riječima govorite, ustrajni u dobru budite i dobru se nadajte.
Molim Allah dž.š. da nas učvrsti u vjeri našoj, da nam se smiluje, grijehe nam oprosti, spasi nas od vatre i u džennet nas uvede.
Nurija ef. Čikarić
