Petnaest tabuta pred džematom u Snagovu, a trideset pet žrtava. Na dan kolektivne dženaze u Snagovu u prisustvu članova porodica, prijatelja i komšija klanjana je dženaza za trideset pet civilnih žrtava pomračenog uma na dan 29. aprila 1992. godine.
Dušmani ih streljaše nevine, djecu, žene, djevojke, mladiće, starce… pa ih potom spališe. Uništiše im tijela tako da jesamo njih četrnaestero danas dobilo svoj mezar, a ostaci njih dvadeset i jedno sahranjeni su u zajedničkom mezaru i to na mjestu gdje su im tijela položena 1992. godine.
Članovi porodica su u konvoju iz Tuzle pratili tabute svojih najmilijih uz vidljive suze i tugu na licima. Cvijeće na mjesto gdje se nalazi šehidsko obilježje položiše predstavnici SDA, mjesne zajednice Snagovo, a ispred porodica učini to Dogić Salih. Mladi Salih je tada dječak od četiri godine, a striljaše mu oca, njega spasi sudbina i tijelo žene koja ga zakloni od dušmanskog metka.
Dženazu-namaz je klanjao muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović. U svome obraćanju pozva prisutne da ne zaborave lica zločinaca, ali i svojih najmilijih. Nakon klanjanja dženaze obavljen je ukop tabuta u kojem su bili ostatci dvadeset i jedne neidentificirane osobe. Potom je na šehidskom mezarju svoj mir našlo preostalih četranaest žrtava ljudske mržnje.
Snagovo, 27. juli 2011. godine
