U danima iza nas Medžlis Islamske zajednice Zvornik posjetili su predstavnici tekije "Šejh Mehmed-ef. Hafizović".
U dvosatnom razgovoru govorilo se o radu dvaju tekija (u Kraljevićima i Redžićima) na području našeg Medžlisa te o planovima za naredni period.
Delegaciju koju je primio glavni imam sačinjavali su šejh nakšibendijske tekije "Šejh Mehmed-ef. Hafizović" u Olovu Nijaz Džindo, šejh Mustafa Hadžić koji ujedno rukovodi radom spomenutih tekija na području našeg medžlisa te Rizah Redžić vekil tekije u Olovu.
Tekije na našem području imaju značajnu ulogu u nastavku tradicije koju je nekad davno započeo šejh Hasan Kaimija, a 80tih godina prošlog stoljeća obnovio šejh Mehmed ef. Hafizović.
Od samog dolaska islama u naše krajeve, u njima postoje derviški redovi (tarikati) i njihove tekije. Derviši su nekad, u vrijeme turskog gospodstva nad Bosnom i Hercegovinom, bili važan faktor u vjersko-kulturnom životu. Zna se za nekoliko socijalnih pokreta, kojim su inicijatori i vođe bili derviši (Kaimi Baba, Hamza-dede Orlović i dr.) Tekije su bile središta znanosti i književnosti: najjače priloge orjentalnoj nauci i velike usluge islamu učinili su bosanski šejhovi i derviši, a jedini su oni u svojim tekijama pjevali pjesme na našem jeziku još prije nekoliko stoljeća, kao što su Kaimija, Ilhamija, Sirrija i još neki...
Evlija Čelebija u svom putopisu navodi da je u Zvorniku bilo 1664.godine osam tekija, domk mi danas imamo tragove samo četiri:
- Bahšibegova tekija – Bahši-beg je prije 1533.godine, podigao dervišku tekiju sa musafirhanom u okviru same zvornikčke tvrđave...
- Hadži Ferhatova tekija – O ovoj tekiji znamo samo toliko, da joj je zavijedar bio šejh Salih 1721.godine.
- Jahja-begova tekija – Ova tekija u zvorničkoj tvrđavi spominje se 1202./1787.godine. Na istom se mjestu kaže da je ova tekija podignuta prije 1202./1787. na 80-100 godina. Zavijadar tekije bio je šejh Ibrahim.
- Tekija kod Kaimijina turbeta – U krugu Kaimijina turbeta, zahvaljujući Kaimijinoj popularnosti, nastala je tekija kadirijskog reda koju je sagradio zvornički mutesarif Mehmed-paša, na preporuku Silahdar Mustafa-paše, kako se vidi iz fermana 1219./1805.godine... Šejhovi i turbedari u ovoj tekiji od 1805.godine bili su: šejh Omer koji je iz Edrene došao u naše krajeve, dok neki drže da je došao iz Vidina. Ovdje tekijska i turbedarska služba prenosi se sa oca na sina. Šejh Omera je naslijedio sin mu šejh Mehmed, a njega naslijedio sin mu derviš Alija...Nekretnine koje su pripadale Kaimijinu turbetu i tekiji mogu se navesti: „Čukure“ oko 30 dunuma, „Padovine“ dva dunuma, „Brdo“ osam dunuma, u polju „Dunovac“ 15 dunuma, „Begluci“ 24 dunuma. Sve ove nekretnine podjeljene su između dva brata: derviš Mehmeda i derviš Šabana. Oni su plaćali na svoj dio zemlje porez i podjednako održavali Kaimijino turbe. Treba reći i to, da su oni pripadali derviškom redu nakšibendija. Tekija je posjedovala i biblioteku. U njenoj zbirci knjiga najviše se nalazilo rukopisa na arapskom, turskom, i perzijskom jeziku. Biblioteka je stradala u jednom požaru. Tekija i turbe izdržavani su iz prihoda skele na Drini u Zvorniku i solana u Gornjoj i Donjoj Tuzli. U jednom dokumentu, koji se čuva u Kaimijinom turbetu, navodi se da je turbedar Kaimijina turbeta i šejh kadirijske tekije po službenoj dužnosti bio kontrolor novca za škole i građanstvo. Na Kuli se i danas prepričava, kada je zijaret turbetu učinio akademik Hamdija Kreševljaković 1951. godine, tom prilikom su mu ukazali na tablu, koja obilježava turbe kao kulturni spomenik i objekat koji je stavljen pod zaštitu, on je rekao: „Ja mislim da je ovo suvišno, jer se Kaimija čuva sam i narod ga poštuje.“
(Iz knjige: Sabrani tekstovi – Islamska baština u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini od Hifzije Suljkića)