ISRA I MIRADŽ 1.dio
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino.
Kaže Allah Uzvišeni: “Slavljen neka je Onaj koji je svoga roba u jednom času noći preveo iz Mesdžidul-Harama u Mesdidžul-aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi. (El-Isra',1)
U kontekstu ovog kur‘anskog ajeta danas ćemo započeti govoriti o jednoj od mubarek noći čiji nam se dolazak polahko bliži. Uskoro nam dolazi noć zvana Lejletul-Miradž.
Sura El-Isra' je 17. sura u kur'anskom poretku. Ima 111 ajeta. Objavljena je u Meki, osim 26, 32, 33, 57. i od 73. do 80. ajeta koji su objavljeni u Medini.
Njen početak je intoniran slavljenjem Allaha, a završetak zahvalom Allahu. Na samom početku Allah slavi samoga sebe želeči time da nagovijesti da ono što je učinio prevazilazi granice ljudskog poimanja i ustaljenih fizičkih pravila na koja smo navikli. Na taj način podstiče i nas da ga slavimo kad god se prisjetimo ovog momenta kada je Allah Uzvišeni u samo jednom kratkom dijelu noći preveo svog miljenika iz Meke do Jerusalimu a zatim do nebeskih visina. gdje je proveden kroz sedam nebesa do naujadljenijih nebskih sfera u neposrednu blizinu Tvorca svih svjetova Allaha Uzvišenog.
Ova sura pored toga s adrži nekoliko tematskih cjelina, a najizražajnije su one što govore o vjerovanju, pravilima društvenog i pojedinačnog ponašanja kao i kazivanja o sinovima Israilovima.
Govoreći o vrijednostima ove sure dr. Vehbe Zuhajli u tefsiru (Et-Tefsirul-Vedžiz) navodi predaju od Aiše, r.a, «da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, svake noci učio suru Benu Israil ( kako neki nazivaju ovu suru) i Ez-Zumer». )
Poslanikovo noćno putovanje se dogodilo prema većini islamskih učenjaka, 27. noći mjeseca redžeba, u godini prije Hidžre.
Važno je napomenuti da je mjesec redžeb jedan od četiri sveta mjeseca (ešhurul-hurun). U njemu je začet posljednji Allahov poslanik (u utrobi majke) i tako iz višeg svijeta spušten u niži, a Mi'radžom je ponovo iz nižeg svijeta, uz posebne počasti, uznesen u viši svijet.
Allah, dž.š, redovito podvrgava svoje iskrene robove velikim iskušenjima prije nego što će ih nagraditi. Prisjetimo se, Resulullahovom Mi'radžu prethodile su godine teških iskušenja, koja je on s velikom odlučnošcu i požrtvovanjem podnosio, godine sveopćeg bojkota, onda smrt njegove vjerne supruge hazreti Hatidže, a potom smrt amidže Ebu Taliba. Ne treba zaboraviti da je Poslanik, a.s, u ličnostima tih dviju osoba imao neizmjernu podršku i zato je zbog bola za njima tu godinu nazvao Godinom žalosti (amul-huzn)
Većina njegovih sljedbenika, zbog mušrickih progona, nalazila se u Abesiniji, tako da je smrću supruge i poglavara roda ostao i bez posljednje podrške. I, baš u danima sveopće tuge dolazi poziv na Noćno putovanje kakvo niko ni prije ni poslije nije imao, putovanje gdje će se suočiti s božanskom prisutnošću.
Među komentatorima Kur'ana polemisalo se o tome da li je Poslanikovo putovanje bilo duhovno, ili tjelesno i duhovno, je li se taj događaj desio u budnom stanju ili je to bio snoviđenje Allahova poslanika, a.s. Sam Poslanik, a.s, opisao je to stanje sljedećim riječima: «Nalazio sam se negdje između sna i jave» )Poslanik daje opis Mi'radža koji je prenijelo 45 njegovih drugova.
Mi ćemo se osloniti samo na skraćena svjedočanstva Buharije i Muslima, koji pričaju da se Poslanik jedne noći nalazio sam kod kuće – ili prema nekom drugom prenosiocu – u dvorištu Ka'be – kad mu pristupi melek Džebrail i raspori mu grudi da bi umio srce njegovo; zatim ga na Buraku (burak, iz istog korijena kao i berk, što znaci munja) povede na put u nebo. Na svakom od sedam nebesa upozna po jednog velikog Poslanika: Adema, Isaa i Jahjaa, Jusufa, Idrisa, Haruna, Musaa i Ibrahima, alejhimusselam. Otišli su potom još više, tamo otkud se čuo zvuk božanskog pera koje piše božanske odluke i sudbinu. Onda ga Džibril dovede do granice koju on ne smjede prekoračiti, te mu pokaza put kojim će sam kročiti.
Pogledajmo kolika je samo počast ukazana našem Poslaniku a.s., da je jedino on smio dalej da kroči, čak ni melek Džibril nije smio dalje kročiti jer bi bio spaljen.
Muhamed, a.s, nastavi put, te bi konačno nagrađen božanskom prisutnošću. Allah, dž.š, se s njim poselami i obdari ga posredništvom (šefaatom) sredstvom svetih ljudi.
Veoma je interesantno das vi mi koji obavljamo namaz se prisjećamo Miradža svaki dan. Prvo dok obavljamo namaz, a drugo dok učimo “Ettehijatu” gdje u stvari učimo govor koji se vodio između Allaha i Poslanika a.s., Poslanik posjeti Granično stablo (Sidretul-munteha), Džennet i njegove radosti, Džehennem i njegove strahote.
Na povratku se zadrža u Jerusalemu, poprištu ranijih objava, gdje ga dočekaše svi raniji poslanici, a.s, te zajedno obaviše namaz koji je predvodio Muhammed, a.s. Nakon toga, Poslanik, a.s, vratio se u Meku ). Specifičnost tog događaja utoliko je veća što su Isra i Mi'radž trajali toliko da se postelja Poslanikova, a.s, nije bila ni ohladila, a on se povratio s putovanja.
Prva koja je doznala o Poslanikovom nebeskom putovanju je njegova amidžišna Ummi Hana kod koje je te noći bio u gostima. U trenutku kada je Vjerovjesnik, a.s, odlučio da izađe i upozna javnost o svom veličanstvenom događaju, Ummi Hana ga povuče za odjeću, a on je upita Šta ti je! – Bojim se, odgovori ona – da te tvoj narod neće ugoniti u laž ako im to kažeš». On odgovori – Pa, i ako me budu ugonili u laž!?)
Taj slučaj izazvao je burne reakcije u javnosti. Mušrici su Poslanikovu priču o Mi'radžu objašnjavali kao halucinacije ili kao dobro smišljenu laž. U omalovažavanju kompletnog događaja posebno se isticao Ebu Džehl koji je, u namjeri da demantira Poslanika, sabrao svoje sunarodnjake, kako bi im Poslanik, a.s, izravno govorio kuda je išao i šta je sve vidio. Propaganda je bila toliko žestoka da se jedan broj pristalica Muhameda, s.a.v.s, pokolebao i napustio islam.
Ebu Hurejre, r.a, navodi da je u vezi s tim provokacijama Allahov poslanik, a.s, rekao:
«Kada sam bio u hidžri (polukrugu) uz Kabu, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-makdisa (džamiji u Jerusalimu), u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, kao nikad ranije. Ali, Allah mi ga je predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu upitali, a da ih o tome detaljno nisam izvijestio.)
Neka je slavljen Allah koji nam je dao život, iman, zdravlje, i nafaku i koji nam je poslao svog Poslanika da nas izvede iz tmina ka svjetlu. Amin.
Idriz ef.Osmanović