Hvala pripada samo Allahu dž.š., salavat i selam neka su na Njegovog poslanika, Muhammeda a.s., njegovu porodicu i ashabe. Neka Uzvišeni Gospodar našim šehidima podari lijepi džennet, a njihovim porodicama strpljivost. Amin!
Poštovana braćo i sestre, sa akšam namazom nastupiće mubarek noć Lejletul- Bedr, noć koja je prethodila prvoj oružanoj bitci Muhammeda a.s. i muslimana. Kada se pomenu riječ islam skoro se uz nju uvijek vežu atributi koji žele pokazati kako je to vjera koja hvali ratovanje, ubistva, prolijevanje krvi i progone. Sam život Muhammeda a.s. , njegovih ashaba, mnogobrojni ajeti i hadisi upravo govore suprotno.Muhammed a.s. je trinaest godina u Mekki mudro, lijepim savjetom bez ikakve prisile i traženja nagrade pozivao ljude u da vjeruju u Allaha dž.š.njegovi suplemenici nisu se zaustavili na tome da prihvate ili odbiju vjeru nego su se okrenuli zlostavljanju, proganjanju, pravljenju raznih smicalica,bojkotu i mučenju, a završili protjerivanjem muslimana iz njihovih domova. Koliko je islam protiv rata pokazuje i sljedeći primjer. Iscrpljeni i izranjavani muslimani dolazili su Muhammedu a.s. tražeći dozvolu da uzmu oružje i brane se. On im je preporučio da strpljivo podnose patnje citirajući im dio 77. Ajeta sure En- Nisa koji glasi: „Dalje od boja, već namaz obavljajte...“ Do Hidzre muslimani su bili neprestano u borbi (džihadu) naoružani ne sabljom i kopljem već pozivanjem, objašnjavanjem i dostavljanjem Objave. Takav vid borbe Kur'an naziva „veliki džihad“. U suri El- Furkan Uzvišeni Allah kaže: „...zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur' anom se svim silama protiv njih bori.“ (El- Furkan, 52) Pored neoružane borbe protiv neprijatelja i protiv svojih strasti muslimani su oružanu borbu poveli tek nakon preseljenja u Medinu, kada je i objavljeni prvi ajeti koji dozvoljavaju vođenje oružane borbe s ciljem odbrane sebe i svojih porodica. To su 39. I 40. Ajet sure El- Hadždž koji glase: „Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne, - onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja prognani samo zato što su govorili: „Gospodar naš je Allah“ Od tada pa do svoga preseljenja na Ahiret Muhammed a.s. je lično učestvovao u 27 pohoda od kojih nijedan nije prvi započeo, niti je želio samo napasti druge, već je svaki od njih bio odgovor na stvarni ili vjerovatni neprijateljski napad. Da je muslimanima obaveza da prihvate i cuvaju mir dovoljno jesno pokazuju riječi Uzvišenog Allaha: „Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.“ (En- Nisa, 90 ) Islam ne želi ratovanje, bitku i prolijevanje krvi. Ukoliko kriza između muslimana i njihovih protivnika završi bez prolijevanja krvi i borbe Allah kaže da je tada vjernike poštedio borbe. U Kur'anu se kaže: „Allah je nevjernike pune srdžbe odbio, - nisu nimalo uspjeli, - i vjernike je Allah borbe poštedio, - a Allah je, uistinu, moćan i silan.“ (El- Ahzab, 25)
Iako je Muhammed a.s. bio najhrabriji čovjek, nije volio ratovanje, a ashabima je govorio: „Ne priželjkujte susret s neprijateljem. Allaha molite da vas toga sačuva. Ako neprijatelja susretnete – onda budite strpljivi.“ (Buharija i Muslim) Završićemo hadisom u kojem Muhammed a.s. ističe kako su i imena koja imaju značanje povezano sa ratovanjem najgora. On je u tom smislu rekao: „Najljepša imena su Abdullah (Allahov rob) i Abdurrahman (Rob Najmilostivijeg), a najružnija su Harb (Rat) i Murre (Gorki). Allahu Milostivi, ukaži Svoju milost onima koji podnose ratne teškoće i podari slobodu onima koji su potlačeni. Amin!
(17) Bitka na Bedru
Hvala Allahu dž.š., gospodaru svih svjetova, salavat i selam neka su na prvaka svih poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda a.s.
Draga braćo i sestre, danas je sedamnaesti dan ramazana i to je jedan od bitnijih dana u povijesti islama. To je dan kada su muslimani predvođeni Muhammedom a.s. sa dosta slabijim naoružanjem i tri puta brojčano slabiji izašli pred mekkanske mušrike i vojno ih porazili. Naime, 314 muslimana koji su u svojim srcima imali jaku i nekolebljivu vjeru u Allaha dž.š. stalo je naspram oko 1000 dobro naoružanih mušrika koji su pred sobom imali jedan jedini cilj; uništiti Muhammeda a.s. i muslimane.
Kao povod ove bitke uzima se pokušaj muslimana da presretnu mušričku karavanu. Karavana koja je trebala biti napadnuta bezbjedno je putovala prema Mekki, ali vođa mušrika Ebu Džehl čvrsto odlučuje da nastavi put prema Medini i porazi muslimane. Tom prilikom je rekao: „Tako mi Boga, nećemo se vratiti dok ne stignemo do Bedra. Tamo ćemo ostati tri dana, zaklati deve, najesti se i napiti vina. Arapi treba da čuju za nas, našu snagu i moć, tako da nas više nikada ne pomisle napasti.“ S druge strane Muhammed a.s. traži i dobiva punu podršku i muhadžira i ensarija i čvrsto obećanje da će biti uz njega. Vidno zadovoljan on reče: „Krenite i budite radosni. Tako mi Allaha, kao da gledam mjesta njhove pogibije.“ Na prijedlog Habbaba, Muhammed a.s. je odustao od svoje nakane da se ulogore podno izvorišta Bedra i premjesti vojsku na poziciju sa koje su mušricima bili prekinuti putevi do bunareva s vodom. Noć prije bitke Allah dž.š. je spustio sviju pomoć i milost u vidu kiše koja je mušricima teren učinila klizavim i otežala kretanje, a muslimanima je učvrstila zemlju i pijesak. Muhammed a.s. je sa ashabima sišao na mjesto gdje će biti bitka i pokazivao gdje će koji mušrik biti ubijen, što se i obistinilo za vrijeme bitke.
Uoči bitke između ostalog u dovi je rekao i sljedeće: „...Allahu moj, ako ova skupina danas strada, neće te imati više ko obožavati.“ Allah dž.š. se odazvao na ovu poslanikovu dovu, ali i dove ostalih muslimana. Muhammed a.s. je uzeo šaku prašine i bacio prema mušricima. Nijedan mušrik nije ostao a da mu oči nisu bile ispunjene prašinom. Nakon toga dali su se u bijeg, a muslimani su ih stizali, ubijali i zarobljavali. Po običaju, Muhammed a.s. se na mjestu bitke zadržao tri dana, a onda je naredio da mu se pripremi deva za put. Zajedno sa ashabima je napustio Bedr. Četrnaest muslimanskih šehida, sedamdeset ubijenih mušričkih vojnika i isto toliko zarobljenih bio je bilans ovog, od strane mušrika, iznuđenog sukoba. Iako je bilo prijedloga da se zarobljenici pobiju, Muhammed a.s. je prihvatio prijedlog Ebu Bekra da se zarobljenici puste uz otkup, a oni koji nisu mogli skupiti sredstava za otkup, slobodu su dobivali opismenjavanjem po deset muslimana, ili razmjenom za muslimanske zarobljenike u Mekki. Neki zarobljenici su pogubljeni zbog njihovog dugotrajnog uznemiravanja muslimana, dok su siromašni i nepismeni koji nisu mogli platiti otkup niti naučiti nekoga oslobođeni bez ikakve otkupnine. U ovoj bitci pobjedila je malobrojna skupina koja se borila za uspostavljanje i očuvanje Allahove vjere, pa je zbog toga i bila pomognuta od strane Allaha dž.š.
Braćo i sestre, potpomažimo Allahovu vjeru, budimo strpljivi i bogobojazni, jer je to uzrok da bi nam Allahova milost bila ukazana.
(18) Druga trećina ramazana- magfiret
Draga braćo i sestre nalazimo se pri kraju druge trećine ramazana za koju je Poslanik a.s. rekao da je magfiret- oprost. Ovo je prilika da se svi sjetimo svojih grijeha i zatražimo oprosta za njih i to više puta u toku jednog dana. Danas ću kazati nekoliko riječi o postu kao posebnoj vrsti ibadeta za koga je Poslanik a.s. rekao da u njemu nema pretvaranja. Post je ibadet koji ima posebno mjesto kod Allaha dž.š. Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Uzvišeni Allah je rekao; ' Svako dobro djelo, koje čovjek uradi, umnogostručuje mu se od deset do sedamstotina puta, osim posta. On je Moj i samo Ja mogu ocijeniti njegovu pravu vrijednost. Čovjek ostavlja svoje prohtjeve, hranu i piće radi Mene. Post je štit i postač ima dvije radosti; radost iftara i radost zbog susreta sa svojim Gospodarom na Kijametskom danu.»
Bilježi se od Ibn Mes'uda da je rekao: „Nema čovjeka koji posti Ramazan, provodeći vrijeme u šutnji i spominjanju Allaha, potvrđujući da je dozvoljeno ono što je On dozvolio, a zabranjeno ono što je On zabranio, koji ne počini nikakvu nevaljaštinu, a da sa zadnjim danom Ramazana ne budu oprošteni svi njegovi grijesi. Bude mu za svaki tespih, i svako izgovoreno La ilahe ilellah izgrađena kuća u džennetu, od smaragda, a iznutra ukrašena rubinima. U unutrašnbm9euti će biti šator od šupljeg bisera u kojem će ga čekati hurija, kao njegova supruga. Ona će na sebi imati dvije zlatne narukvice ukrašene rubinima kojima bi zemlju mogla obasjati.»
Koliki je stepen posta među ostalim ibadetima vidimo iz citiranog ali poslušajmo još neke hadise u kojima ćemo čuti o odličnosti posta: „Post je štit koji čuva od vatre, isto kao što štit nekoga od vas čuva u borbi“, rekao je Poslanik. Sljedeći hadis obznanjuje nagradu koju postiže postač za dobrovoljni post. Možemo zamisliti kolaka je tek nagrada za obavezni, jer je Uzvišeni Allah dž.š. napomenuo da su mu od svih djela najdraža ona koja je On stavio u obavezu svojim robovima. U hadisu se kaže: „Ko god na Allahovom putu posti jedan dan, Allah će zahvaljujući tome danu , njegovo lice udaljiti od džehennemske vatre na razdaljinu od sedamdeset godina hoda.“ Među dovama koje se ne odbijaju Muhammed a.s. je pomenuo i dovu postača. On je rekao: „Kada se prilikom iftara mrsi, postačeva dova se ne odbija.“
Posebnu počast postači će imati na Sudnjem danu i to prilikom ulaska u džennet, kao što se da zaključiti iz hadisa koji slijedi: „U džennetu ima jedna kapija koja se zove Rejjan. Na Sudnjemu danu kroz nju će ulaziti samo postači i niko više.“ Govoreći o jednom svome snu, opisujući ga, Poslanik a.s. je, rekao: „Vidio sam jednoga čovjeka od moga ummeta kako skapavajući od žeđi dašće i kako svaki put, kad dođe do bazena sa vodom, bude odbijen, sve dok nije došao njegov post i napojio ga pustivši ga da pije sve dok se nije zasitio.“ (Taberani)
Postač ima mogućnost da u jednom danu zaradi nagradu svoga posta i posta drugih ljudi kojima pripremi iftar o čemu nas obavještava i na što nas nuka Muhammed a.s. sljedećim riječima: „Onaj ko postaču osigura iftar, imaće nagradu kao i sam postač, s tim što to postaču neće nimalo umanjiti njegovu nagradu.“ Kada su ga siromašni ashabi upoznali sa nemogućnosti da svako pripremi iftar, Muhammed a.s. je rekao da takva nagrada pripada i onima koji postaču dadnu hurmu, gutljaj mlijeka ili vode.
Braćo i sestre ramazan je velika prilika u kojoj sa malo truda i troškova možemo zaraditi velike nagrade, pa iskoristimo tu priliku nadajući se ali i strahujući da li ćemo dočekati sljedeći ramazan. Es-selamu alejkum!
(19)Post jača tijelo
Popraćen pravom pokornošću, post u ime Allaha zasigurno možemo okarakterisati kao jačanje duha. Međutim, pored ove odlike, post je sigurno i prilika za jačanje tijela . Iako će se nekima na prvi pogled, učiniti čudnom ova konstatacija da se glađu jača tijelo, ona ipak stoji.
Naime, većina bolesti koje danas snalaze čovječanstvo rezultat su onoga što mi unosimo u organizam. Posebno danas kada se ne pravi nikakva razlika između onoga što čovjekovom tijelu treba i onoga što mu je višak, odnosno teret.
Gojaznost je tako postala globalni problem i smatra se da svaki treći stanovnik Zemlje ima probleme sa viškom kilograma. Da žalost bude veća, ostalim stanovnicima zemlje, ili većem broju njih, hrana je luksuz. Zabilježeno je da Eskimi imaju veoma zdrav način ishrane, gdje na trpezama preovladava riba i proizvodi od ribe, ali je isto tako opštepoznato da se kod ovih ljudi još ne bilježe infarkti.
Sad nam valjda postaje jasnije zašto je Poslanik as, rekao;» Čovjek nije napunio goru posudu od svoga trbuha. Čovjeku je dovoljno malo hrane da bi zadovoljio svoje potrebe, pa ako želi više, onda je to, jedna trećina za hranu, jedna trećina za vodu a jedna trečina za njega.»
Iako ovome hadisu ne treba komentar, ukazaćemo samo na ovu preporuku još jednom; Želudac podijeli na tri dijela, dva za hranu i vodu a treći da bi mogao disati.
Veliki umovi su kazali da je želudac kuća bolesti. Razmislimo li samo malo, vidjećemo da smo u stvari mi ti koji unose bolest u tu kuću koju zovemo želudac. Mi smo ti koji sami protiv sebe radimo. Naslađujemo se jelima ne vodeći računa o njihovoj štetnosti ili količini. Tragom ove izjave da je želudac kuća bolesti, spoznajemo da je najbolji lijek sustezanje od jela, njegova kontrola, kontrola količine koju unosimo. A Poslanik as, je rekao ;» Postite bićete zdravi.»
Dokazano je da post pročišćava crijeva, jača želudac, uklanja štetne naslage iz organizma, smanjuje gojaznost i preopterećenost stomaka salom. Sada nam je jasnije kako post jača tijelo.
Nije ni čudo da je danas post postao terapijom za mnoge bolesti, a ovoj terapiji pribjegava sve veći broj liječnika, ukazujući tako na vrijednost posta.
Kroz post, musliman jača i svoju volju, a jačanjem svoje volje sve više se navikava na strpljenje. Postač trpi i glad i žeđ a pred njim su i jelo i piće, ali on je postač, zna da je to put do njegove samokontrole. Snaga volje svakog pojedinca ovdje dolazi do punog izražaja.
Postač tokom posta nema nikoga ko će ga pratiti do li svoju savjest, niti ikoga ko će mu pomagati do li svoju jaku volju
Ako uzmemo u obzir da ovo traje petnaestak sahati dnevno i mjesec dana svake godine , pa koja škola tako odgaja čovjekovu volju i izgrađuje strpljenje kao škola posta. Poslanik as, kaže: „Sve ima svoj zekat, a zekat tijela je post, a post je pola sabura.“
U svakom čovjeku postoje tri snage, snaga duha kao kod meleka, snaga strasti kao kod životinja i snaga srdžbe kao kod divljači. Post je taj koji snagu duha kod čovjeka stavlja u prvi plan poništavajući potpuno i snagu srdžbe i snagu strasti, dajući tako postaču obrise melekanskog, uzdižući ga do stepena i samog meleka pa i više. Es-selamu alejkum
Hariz ef. Pašić
