Hvala Allahu dž.š Gospodaru svjetova, koji nas je uputio i učinio da budemo muslimani. Njemu se kajemo i od Njega oprost tražimo, molimo Ga da nas zaštiti od prokletog šejtana, od zla naših duša i naših ružnih djela. Neka je salavat na Allahovog miljenika Muhammeda a.s., njegovu porodicu, njegove ashabe, na naše uzorite šehide i sve one koji ga budu slijedili u dobročinstvu do Sudnjeg dana. Najbolji govor je Kur'an koji vodi jedinom ispravnom putu, a najbolja uputa je uputa poslanika Muhammeda a.s. jer ona predstavlja put koji vodi Allahu dž.š. i sreći na oba svijeta.
Draga Braćo i poštovane sestre ! Živimo u vremenu punom iskušenja. Na svakom koraku se susrećemo sa ružnim, sa zlom, sa raznim vrstama grijeha, koje prokleti šejtan i njegovi pomagači prikazuju lijepim i dozvoljenim. Zlo se toliko namnožilo da je postalo naša svakodnevnica. Takozvani borci za ljudska prava, svim silama nastoje da nekim zlim i nevaljalim djelima daju pravo na javno ispoljavanje. Elektronski i tiskani mediji često reklamiraju i pozivaju na zlo i grijeh, pa je zato u ovom našem vremenu, drugog nemamo i nećemo imati, neophodno da svim mogućim snagama pomažemo dobro a od zla odvaraćamo.
Allah dž.š. u 104. ajetu Sure Ali Imran naređuje:
وَلْتَكُنْ مِنْكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَأُولَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
„I neka među vama bude ummet (narod) koji će naređivati dobro a sprječavati zlo! Oni su spašeni“.
Braćo i sestre! Blago onima koji se budu borili protiv zla a naređivali dobro. Oni se mogu nadati sreći i spasu na oba svijeta. Allah dž.š. za one koji naređuju dobro i sprječavaju zlo kaže da su spašeni, tj. sigurni na ovom i budućem svijetu, a posebno na Danu polaganja računa, kada će ljudi biti preplašeni i zabrinuti, kakav će biti njihov konačan ishod.
Među naše najveće obaveze i djela kojima se približavamo našem Gospodaru su: naređivanje dobra i sprječavanje zla, te pozivanje u dobro, preporučivanje istine i strpljivosti i opominjanje na ono što je u suprotnosti tome i što srdi našeg Gospodara i udaljava nas o Njegove milosti. Zbog toga pitanje naređivanja dobra i sprječavanja zla zaslužuje posebnu pažnju, jer je u njihovom provođenju velika korist za ljude uopšte, a u zanemarivanju je velika opasnost i šteta.
Muslimani su u vrijeme Poslanika s.a.v.s. ovom pitanju pridavali poseban značaj i na najljepši način su ga provodili. Naše vrijeme zahtijeva još više truda i napora u ovome, imajući u vidu prisutnost raznih vrsta zala, kojih nije bilo u ranijem vremenu. U našem vremenu je braćo i sestre mnogo više onih koji pozivaju na zlo i mnogo su uporniji od onih koji pozivaju na dobro.
Nažalost, u našem vremenu ima i onih koji naređuju dobro i sprječavaju zlo, radi drugih ciljeva, da bi se prikazali ljudima da su učeni i pobožni, a često sami ne rade ono što naređuju, a rade harame koje drugima zabranjuju. Oni su dvoličnjaci (munafici).
Za takve Allah dž.š. u suri El-Bekare, 44. ajet kaže:
اتأمرون الناس بالبرّ وتنسون انفسكم وانتم تتلون الكتاب افلا تعقلون
„Zar od drugih tražite da dobra djela čine, a sebe zaboravljate, vi koji knjigu učite? Zar se opametiti nećete?“
Lični primjer je najbolja metoda u ovom poslu. Samo oni kod kojih se budu slagale riječi i djela, mogu uspjeti, svi drugi su osuđeni na neuspjeh.
Poslanik s.a.v.s. u predaji koju bilježi imam Ahmed u Sunenu, o učenjacima Benu Israila, koji su zapostavili obavezu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla pa kaže: «Kada su Benu Israelićani činili grijehe, njihovi alimi (učenjaci) su ih odvraćali od njih, ali oni nisu slušali. Potom su oni s' njima sjedili, jeli i pili, pa je Allah dao da se međusobno zamrze i prokleo ih je jezicima njihovih poslanika, Davuda i Isaa sina Merjemina: «Zato što su griješili i granice zla prelazili.» Poslanik s.a.v.s. je bio naslonjen, pa je sjeo i rekao: «Tako mi Allaha, sve dok se nisu potpuno odrekli istine.» (Ahmed)
Nažalost ovu sliku, da učeni sjede u društvu onih koji grijeh čine, viđamo i danas.
U drugoj predaji koju bilježi imam Muslim, stoji:
«Nema niti jednog poslanika kojeg je Allah poslao prije mene nekom narodu, a da uz njega nije bilo pomagača, onih koji su se držali njihove prakse i koji su slijedili njihov put. Potom su dolazili oni koji su govorili ono što nisu radili i činili ono što nisu naređivali. Onaj ko im se suprostavio silom, on je mu'min, onaj ko im se suprostavio jezikom i on je mu'min, a onaj ko im se suprostavio srcem i on je mu'min, a poslije toga nema imana ni koliko zrno gorušice.»
Na muslimanima, sljedbenicima Poslanika, Muhammeda s.a.v.s. je da naređuju dobro i sprječavaju zlo, da savjetuju neznalice, da usmjeravaju zalutale i da se trude da se na Zemlji primjenjuje Allahov dž.š. Zakon, a uputa dolazi samo od Allaha dž.š..
Braćo i sestre! Naređujmo dobro i sprječavajmo zlo i ne dozvolimo da nas dunjalučki ukrasi zavaraju, na račun vječnosti! Koliko budemo u tome uporni i ustrajni to će biti mjerilo naše vjere. Poslanik u predaji koju bilježi imam Muslim, od Ebu Hurejre r.a.je rekao:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "مَنْ رَأَى مِنْكُمْ مُنْكَرًا فَلْيُغَيِّرْهُ بِيَدِهِ، فَإِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَبِلِسَانِه، فَإِنْ لَمْ يَسْتَطِعْ فَبِقَلْبِهِ، وَذَلِكَ أَضْعَفُ الْإِيمَانِ ." (مسلم)
«Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom! Ako ne može, neka ga ospori jezikom! Ko ne može, neka ga prezire srcem! A to je najslabiji iman.» (Muslim)
U drugoj predaji stoji:
"...وَلَيْسَ وَرَاءَ ذَلِكَ مِنَ الإِيمَانِ حَبَّةُ خَرْدَلٍ." (مسلم)
«...Iza toga nema vjerovanja, ni koliko zrno gorušice.» (Muslim)
Prvi način i najefikasniji, odvraćanja od zla je primjena sile. To je zadatak onih koji su na vlasti. Oni su dužni uvesti zakone kojima se zlo sankcioniše i dati ovlaštenja policiji da te zakone sprovede. Ti zakoni moraju biti strogi i u funkciji odvraćanja od zla. Blagi zakoni i blage kazne ne spriječavaju zločince od zla. Šerijat, Allahov zakon, se ponekim ljudima čini suviše strog, ali je jedino takav zakon efikasan u sriječavanju zla. Allah dž.š. najbolje poznaje ljude, Svoja stvorenja, pa ako je propisao kaznu za neki od prijestupa, učinio je to zato jer najbolje poznaje čovjeka i način kako ga od zla odvratiti. Naše je samo da kao muslimani, šerijat prihvatimo i po njemu se vladamo. U našoj državi se ne primjenjuje šerijatski zakon, ali mi kao muslimani smi dužni poštovati sve šerijatske odredbe.
Drugi način je savjetovanje. Ovaj zadatak imaju učeni ljudi, koji će svojim riječima i svojim djelima na lijep način pokušati od zla odvratiti i navesti na dobro. Ovakav način je manje efikasan ali je i on dobar.
Treći način je preziranje zla. Često smo u prilici gledati zlo a nismo u stanju da ga uklonimo ni silom ni savjetom, jer je zlo jače od zakona i od onih koji zakon sprovode, a zločinci su u svom zlu okoreli pa im savjet ne koristi. U tom slučaju smo dužni zlo osuditi bar srcem svojim, ali je to najmanji dio imana (vjere), jer zlo nije spriječeno.
Allah je obavezao muslimane na naređivanje dobra i zabranjivanje zla, jer se na taj način popravlja stanje u zajednici. Grijesi i zlo su razlog propasti i nestanka zajednice, u prošlosti, sadašnbm9euti i budućnosti, a lijek za to je naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Pod ovim se podrazumijeva savjetovanje, jer kada svoga brata upozoravaš na zlo i navodiš na dobro, to je zato što ga voliš i što si zabrinut za njega, a ako bi ga ostavio, onda si ga iznevjerio i uskratio si njegovo pravo koje je imao. Ovo se ubraja u saradnju na dobru i bogobojaznosti, međusobno savjetovanje i priželjkivanje dobra ljudima, a nikako ne spada pod tutorstvo i miješanje u stvari ljudi. Uzvišeni Allah opisao je muslimane kao one koji jedni drugima preporučuju istinu: "...i koji jedni drugima istinu preporučuju" (El-Asr, 3), i ovo je veličanstvena stvar koja se mora ispoštovati.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naveo je primjer za onoga koji naređuje dobro i zabranjuje zlo i onoga koji je upao u grijehe: "Onaj ko izvršava Allahove propise i onaj ko ih krši slični su ljudima koji bacanjem kocke vrše diobu lađe pa jednima zapadne gornji, a drugima donji dio. Kada onima u donjem dijelu zatreba vode, moraju ići onima iznad njih (i uznemiravati ih) pa, da bi to izbjegli, kažu: 'Hajdemo napraviti otvor u našem dijelu pa nećemo uznemiravati one iznad nas!?' I ako ih ovi puste da realiziraju tu svoju namjeru, svi su propali, ali ako ih spriječe, spasit će se i jedni i drugi."(Buhari)
Ovaj svijet je naša zajednička lađa. Ako budemo dozvolili da zlo nadvlada i ako ne budemo ukazivali na posljadice zlih djela, onda će naša lađa potonuti zajedno sa nama ali i onima koji su zlo činili.
Tirmizi prenosi hadis u kojem Poslanik kaže: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, ili ćete naređivati dobro a zabranjivati zlo, ili će vas Allah kazniti, pa kad Mu se budete obraćali i pomoć tražili, neće vam se odazvati“.
Molim Allaha dž.š. da pomogne svim ugroženim ljudima i bićima, da nas ne iskušava sa onim što nećemo moći podnijeti, da nas učini od onih koji naređuju dobro i sprječavaju zlo, da nas učini u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Njega velikim, da od nas otkloni zlo munafika i kafira, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
بسم الله الرحمن الرحيم
Islam je lahka vjera
Hvala Allahu dž.š Gospodaru svjetova, koji nas je uputio i učinio da budemo muslimani. Njemu se kajemo i od Njega oprost tražimo, molimo Ga da nas zaštiti od prokletog šejtana, od zla naših duša i naših ružnih djela. Neka je salavat na Allahovog miljenika Muhammeda a.s., njegovu porodicu, njegove ashabe, na naše uzorite šehide i sve one koji ga budu slijedili u dobročinstvu do Sudnjeg dana. Najbolji govor je Kur'an koji vodi jedinom ispravnom putu, a najbolja uputa je uputa poslanika Muhammeda a.s. jer ona predstavlja put koji vodi Allahu dž.š. i sreći na oba svijeta.
Draga braćo i poštovane sestre! Allah dž.š. u suri El-Bekare 143. ajet kaže:
وكذلك جعلناكم امّة وسطا لتكونواشهدآء على الناس ويكون الرسول عليكم شهيدا
„I tako smo vas učinili umjerenom zajednicom da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da poslanik bude svjedok protiv vas.“
Vjera islam je lahka, prilagođena čovjeku i njegovim potrebama i na ovom i na budućem svijetu. Sve što nam je propisano i naređeno u našoj vjeri je za dobro nas samih, a sve što nam je zabranjeno, zabranjeno je jer nam nanosi štetu i čini nas nesretnim i na dunjaluku i na Ahiretu. Istinsku sreću može doživiti samo onaj ko se u potpunosti preda vjeri -islamu, jer naša vjera od nas ne traži da se odreknemo ni od ovoga svijeta ni od ahireta. Islam od nas traži „ da radimo za ovaj svijet kao da ćemo vječno živjeti a da radimo za ahiret kao da ćemo sutra umrijeti“.
Braćo i sestre! Islam od nas traži da u svemu imamo mjeru pa čak da ni u ibadetu ne pretjerujemo.
Enes ibni Malik prenosi: „Došla su trojica ashaba jednoj od supruga poslanikovih i raspitivala se o nejgovom ibadetu. Kad ih je obavijestila, učinilo im se da je to malo ibadeta pa su to popratili riječima: „ Gdje smo mi u odnosu na poslanika, njemu je Allah oprostio sve grijehe“. Tada jedan od njih reče: „Ja stalno noću klanjam“! drugi reče: „Ja stalno postim i nikad ne mrsim“ treći dodade: „Ja izbjegavam žene i neću se nikad ženiti“ Kad je zato saznao poslanik rekao je: „ Šta misle ljudi koji kažu to i to. Ja se tako mi Allaha najviše od svih vas bojim Allaha i najpradaniji sam Mu, ali ja klanjam i spavam, postim i mrsim i ženim se. Ovo je moj sunnet a ko ne slijedi moj sunnet, nije moj“.
Umjerenost je potrebna u svemu; u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti, u bogatstvu i siromaštvu, u ljubavi i mržnji, drugim riječima u svim životnim situacijama. Sve u čemu čovjek prevrši mjeru na kraju mu se obije o glavu. Da bi imao kontloru nad sobom najbolja mu je Kur'anska uputa u terapija. Allah dž.š. u suri El-Mea'ridž, 19.-31. ajeta kaže: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušnim, kada ga nevolja snađe- snuždi se, kada mu je dobro-uzoholi se, osim vjernika, klanjača, koji namaz svoj na vrijeme klanjaju, u čijim imecima bude određeni dio za onoga koji prosi i onog ko ne prosi, i oni koji u onaj svijet istinski vjeruju,i koji od kazne Gospodara svoga strahuju,- a od kazne Gospodara svoga niko nije siguran- i oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali osim od žena svojih, onih koje su u vlasništvu njihovu, -oni doista prijekor ne zaslužuju- a oni koji traže izvan toga oni u grijeh updaju.“
Redovni namaz je naš najbolji odgajatelj, jer nas svaki dan potsjeća na susret sa Allahom dž.š.
Zekat i sadaka su najbolja brana pohlepi i robovanju imetku, strah od Allahove kazne, najbolje će nas odvratiti od svakog grijeha, a smiraj uz svoju suprugu će nas odvratiti od onih koje nam nisu dozvoljene.
Šejtan prokleti nam vjeru prikazuje teškom, plaši nas da su propisani ibadeti teški, da ih je nemoguće izvršavati, da je lakše raditi ono što je zabranjeno, da su harami slađi od halala, da je tuđa žena bolja od tvoje, da je tuđi imetak vrijedniji, sve sa ciljem da bi nas odveo u vatru, jer je zbog svoje oholosti odbio sedždu učiniti čovjeku pa je tu vrstu kazne zaslužio.
U suri Fatir, 6. ajet Allah dž.š. kaže:
من اصحاب السعير انّ الشيطان لكم عدوّ فاتّخذوه عدوا انّمايدعواحزبه ليكونوا
„ Zaista je šejtan, vaš neprijatelj, pa ga takvim smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici vatre“.
Ibadeti nisu teški. Onima koji čvrsto odluče da u ime Allaha dž.š. izvrše neki od ibadeta Allah dž.š. taj ibadet učini lahkim. Najbolji i najsvježiji dokaz za to je ovogodišnji post. Svi smo se pribojavali, kako ćemo ispostiti, jer su dani bili dugi i vreli. Ali nam je Allah dž.š. olakšao, pa tako jedan moj prijatelj mi reče da mu je supruga, šećeraš, prije Ramazana, redovno posjećivala hitnu a da tokom Ramazana nije za tim osjećala potrebu.
Braćo i sestre! Svi ibadeti su prilagođeni čovjeku i donose mu korist, kako za tijelo tako i za dušu. Istinsko zadovoljstvo čovjek može postićt samo ako stekne zadovoljstvo svoga Gospodara, ako čini djela sa kojima je zadovoljan njegov Gospodar. Allah dž.š. je naš Stvoritelj, On najbolje zna šta je za nas dobro. Stvorio nas je i prilagodio nam sve farzove, a harame nam učinio štetnim. Naše je samo da se pokorimo i Njegovu uputu slijedimo. Ako se uzoholimo i uputi leđa okrenemo onda ćemo teško živjeti.
Allah dž.š. u suri Ta ha, 124. ajet kaže:
ومن اعرض عن ذكرى فانّ له معيشة ضنكا ونحشره يوم القيامة اعمى
„A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, teškim će živitom živjeti a na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti“.
Život nevjernika i onih koji se šejtanu predaju je uistinu težak. Čitav život provode u tjeskobi i ne zadovoljstvu pa traže utjehu u alkoholu, drogi, prejedanju, ispunjavanju svojih želja i strasti. Nikada nemaju vremena da se odmore od dunjaluka, pa umjesto da gospodare i upravljaju njime, postaju njegovi robovi. Svi oni koji žude za ovim svijetom i misle da će im se sve želje ispuniti, grdno se prevare pa često razočarani, sve oko sebe okrivljuju, ruše i ubijaju a na kraju ruku i na sebe dignu.
Islam je naš ponos, naša snaga, ugled i čast, na dunjaluku i na ahiretu. Islam je izvor materijalnog i duhovnog napretka, oni koji sumnjaju u to neka pogledaju malo historiju i vide gdje su bili muslimani dok su se pridržavali Kur'ana i sunneta, praktično a ne samo teorijski, kad ih dunjaluk nije zaslijepljivao i kad ih šejtan nije uspijevao od vjere njihove odvratiti, kad im je vjera bila draža od svega pa i njih samih. Zato, braćo i sestre, bojte se Allaha, čvrsto se držite vjere svoje, javno i tajno, djelima pokažite da ste ono što riječima govorite, ustrajni u dobru budite i dobru se nadajte.
Molim Allah dž.š. da nas učvrsti u vjeri našoj, da nam se smiluje, grijehe nam oprosti, spasi nas od vatre i u džennet nas uvede.
Nurija ef. Čikarić
U vedroj septembarskoj noći u obnovljenoj džamiji u Donjim Križevićima desio se ugodan događaj u povodu svečanosti otvorenja džamije. Veče Kur’ana je izazavalo zanimanje muslimana sa našeg područja.POZIVAMO VAS NA PRIKAZIVANJE DOKUMENTARNOG FILMA “ŠTRAKO” AUTORA KEMALA DURAKOVIĆA
FILM ĆE BITI PRIKAZAN U SALI MEDŽLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE ZVORNIK U ZVORNIKU U SRIJEDU 05. OKTOBRA 2011. SA POČETKOM U 17:00 SATI
Štrako je priča o ljudskoj sudbini,stradanju,prijateljstvu,boli,patnji,poštenju;prica o novoj bosanskoj historiji...
Treće ovogodišnje po redu svečano otvorenje džamije na području Medžlisa Islamske zajednice Zvornik desilo se u Donjim Križevićima. Lijepa potkupolna džamija sa vitkom munarom krasi ovo naselje nakon desotogodišnjih napora da se dođe do ove svečanosti.
Nakon mirnog mjeseca ramazana na dan 5. septembra 2011. godine na džamiji Begsuja u Zvorniku primjećeni su tragove napada na ovaj vjerski objekat. Tragovi su primjećeni nešto prije 13:00 sati.S dubokim bolom i tugom obavještavamo rodbinu, komšije i prijatelje da je naša draga:
Hadžić r. Imamović (Huse) Nesiba
iz Kozluka
U subotu 10. septembra 2011. godine počela je nova mektebska godina. Do mjeseca juna polaznici mekteba će sticati nova znanja i navike o svojoj vjeri. Lijepo je bilo vidjeti razdraganu djecu ispred mekteba i džamija.Sve je osim Njegovog Lica prolazno.
Ramazan je prošao kao što sve na ovom svijetu prolazi. Sve nagomilano ide ka razlaganju, sve živo ka umiranju, a sve na ovom svijetu ka iščeznuću:
„I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!" (El-Kasas: 88).[1]
Mi smo prolazni. Cio život je prolazan. Sve je na ovom svijetu prolazno. Sve je na njemu promjenljivo i prolazno:
„Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti" (Er-Rahman: 26-27).[2]
Vrijeme promiče i život promiče, a mi dolazimo i odlazimo. Živo danas, mrtvo je sutra. Ko je bio danas na površini Zemlje, sutra će biti u njenim dubinama. To je pravilo života. Ono što ostaje su iman i dobra djela. Sve je prolazno, samo ostaju dobra djela koja su učinjena u ime Allaha, dž.š.
Bajramska radost postača
Polazeći odavde, dužnost muslimana je da zastane par intervala nakon Ramazana i upita sebe šta je u njemu učinio, da li je svoju dužnost ispunio potpuno ili djelimično?
Onaj koji je ispunio svoju dužnost potpuno, ima pravo da se raduje. To nam potvrđuje sljedeći hadis: „Postač ima dvije radosti kojima se raduje: prva radost je zbog iftara kada nastupi, a druga je kada sretne svog Gospodara raduje se postu kojeg je postio." Radost zbog iftara je dnevna radost kada postač konzumira hranu i piće koji su mu bili zabranjeni. Postač tada veli: „Nestalo je žeđi i znoja, a osigurana je nagrada, ako Allah, dž.š., htjedne!" Također, postač će reći: "Gospodaru, radi Tebe sam postio i Tvojom opskrbom se iftario". Onda će postač moliti Allaha da mu pokloni dobro dunjaluka i Ahireta. Od dnevne radosti su sankcionirani oni čija su lica i srca ocrnjela i koji nisu spoznali dužnost prema Ramazanu i prema Gospodaru Ramazana. Nakon toga dolazi Bajram, te se postači raduju što je Ramazan protekao u dobru. To je radost zbog Allahove volje da se taj mjesec provede u pokornosti. Tu radost je Kur'an ovako opisao:
„U Allaha se uzdamo!" - rekoše oni. "Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine" (Junus: 85).[3]
Radovanje istini i radovanje neistini
Postoje dvije vrste radovanja; radovanje istini i radovanje neistini. Radovanje istini znači radovati se zbog milosti, blagodati i volje Allaha, dž.š., za našu pokornost. A radovanje neistini je identično slučaju onih kojima je, kada su ulazili u Džehennem, rečeno:
„To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i što ste likovali" (El-Gafir: 75).[4]
Oni koji se raduju neistini, raduju se haram imetku kojeg posjeduju, ugledu kojeg privremeno uživaju, a uz to se ne zahvaljuju Allahu. Oni se raduju zbog svog imetka i djece, te onom što im je priušteno od harama; strastima, uživanju i imetku:
„Ulazite kroz kapije džehennema, u njemu ćete vječno ostati, a ružno je prebivalište oholih" (El-Gafir: 76).[5]
Neke radosti su gubitak na dunjaluku i Ahiretu za čovjeka koji se raduje. To su oni za koje je Allah rekao da će ih zadesiti nesreće. Njima srca nimalo nisu suptilna, a oči im suze ne rose. Oni se ne okorištavaju poukom. Njihova srca su kamena i stjenovita:
„Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite" (El-Bekare: 74).[6]
Allah o njima kaže:
„A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili" (El-En'am: 42-44).[7]
To je iznenađenje:
„Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka!" (El-Kalem: 44-45).[8]
U hadisu se navodi: "Allah odgađa kaznu nasilniku, ali kad mu kazna dođe, neće ga pomilovati." Zatim je Poslanik, s.a.v.s., proučio sljedeći ajet:
„Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo zaista je bolno i strašno" (Hud: 102).[9]
Kada vidiš neke nasilnike da dugo, lijepo i raskošno žive, te da su blagodatima opijeni i sretni, znaj da ih čeka neprijatno iznenađenje. Znaj da će biti sa neba frapirani velikom katastrofom. U ovom kontekstu Allah, dž.š., veli:
„I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" (El-En'am: 44-45).[10]
Hvala Allahu što je prekinuo trag tiranima jer su oni zaista nepogoda za sve ljude i univerzum. Zbog kidanja njihovog traga Allahu treba zahvaliti, a to je sigurno znak pobožnosti i prihvaćanja Njegove svemoći nad svim svjetovima. Ovakvo radovanje i veselje prouzrokuje zlo na dunjaluku i Ahiretu onima koji se vesele. Nije svako radovanje pohvalno. Radovane zbog istine, pobožnosti, uspjeha, je pohvalno radovanje. Radovanje zbog obijesti, uobraženosti je nepohvalno. Takvo radovanje je zabranjeno Karunu kada mu je narod Musaov rekao:
„Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova" (El-Kasas: 76).[11]
Što znači: ne budi ohol zbog onoga što posjeduješ od blagodati. Ne budi umišljen i sujetan, jer Allah ne voli takvu sortu ljudi.
Opreznost od divljenja svojom pobožnošću
Ako musliman bude od onih koje je Allah, dž.š., učinio da posti ispravnim ubjeđenjem i očekivanjem Njegove nagrade, a uz to je klanjao i lijepo i pravilno postio, onda ima pravo da se raduje tom uspjehu od Allaha, dž.š., ali bez divljenja svojom pobožnošću. Nemoj se diviti svojem ibadetu, jer na znaš da li ti je ta pokornost prihvaćena, ili ne? Možda je u njoj bilo greške? Možda je ona činjena uz dozu pretvaranja i neiskrenosti, ili pak oholosti? Oholost je rušitelj i obarač pokornosti. Zbog toga je Alija rekao: "Zlo koje te zadesi je bolje kod Allaha od dobra kojem se diviš." Znači nesreća koja te zadesi i zbog koje se kaješ i unizuješ, je bolja od dobra zbog kojeg se dičiš i ponosiš. Značenje ove izreke je shvatio Ibn Ataullah i to mudro prokomentarisao;
"Možda ti je Allah otvorio vrata pokornosti, ali ti nije otvorio vrata primanja. Možda ti je odredio činjenje nekog grijeha koji je bio uzrok povratka (Allahu). Grijeh koji ti je donio poniženje i poraz je bolja od pokornosti koja ti donese divljenje i oholost."
To je pokornost poslije koje ti nailazi oholost i gordost zbog koje ćeš govoriti: Ima li mi ravna?! Ja sam taj koji je postio i klanjao! Ja sam taj koji je klanjao teravije i noću ustajao na namaz! Ja sam taj koji je udjeljivao i siromahe hranio! Ali šta ti govori, jadniče, da je to kod Allaha već prihvaćeno? Jedne prilike je grupa dobrih ljudi otišla kod svoga učitelja koji je bio na samrti. Našli su ga kako plače, pa su ga sa čuđenjem pitali: Zašto plačeš kada ti je Allah omogućio činjenje dobrih djela. Postio si i klanjao puno puta, udjeljivao si sadaku, išao si na hadž i umru nekoliko puta? On im odgovori: Odakle znam da mi je sve to kabul kod Boga? Allah, dž.š., veli:
„I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno ću te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su dobri" - reče onaj" (El-Ma'ide: 27).[12]
Odakle znam da ja njima pripadam?
Zato budi veseo kada budeš pokoran, a ne divi se samom sebi. Boj se i budi oprezan od Allahovog iskušenja. Budi obazriv baš onako kako je rekao Ebu Bekr es-Siddik, r.a.: "Tako mi Allaha, nisam siguran od Allahovih iskušenja, pa makar mi jedna od mojih nogu bila u Džennetu."Vjernik stalno ima na umu Ahiret i moli za Allahovu milost. Želi Njegovu milost, a boji se Njegove kazne. On je bez obzira na svoja djela stalno između nade i straha.
Poraz grješnika na Bajramu
Oni koji se pokoravaju Allahu, dž.š., žive intervale radosti, a što se tiče grješnika, oni doživljavaju poraz za porazom i kajanje za kajanjem. Postačima i klanjačima su lica u vrijeme Bajrama svijetla, blistava i nasmijana, dok su grješnicima koji ne daju pravo Ramazanu, a nose muslimanska imena i žive među muslimanima, lica crna i žalosna. Koliko mi je samo došlo pisama i telefonskih poziva u kojima se žene žale na svoje muževe a sinovi na svoje očeve da se iftare u danima Ramazana i u njima traže da ime se toči alkohol! Zar ovo nije nezgoda i da u našim redovima postoje ljudi koji se iftare u toku Ramazana, a njihovi sinovi poste!? Koliko djece od sedam do osam godina su postili Ramazan, a vidimo čovjeka u godinama kako u toku Ramazana jede i pije. Njegova supruga i sin ga od toga upozoravaju i podsjećaju na dužnost posta, ali se on ne opamećuje niti pouku prima. Zar to nije nesreća? Nesreća je što postoje među nama ljudi slični ovom primjeru. Njih društvo treba bojkotirati i sankcionirati kako bi ih vaspitali. Ljudi se u takvom slučaju moraju osjećati kao da sa sobom nose virus AIDS-a i ANTRAX-a.
Oni nemaju Ramazana, niti Bajrama. Bajram nije njihov, već onih koji su postili i klanjali.
Nastavak s pokornošću nakon Ramazana
Musliman kojem je Allah dozvolio da bude Njemu poslušan ima pravo radovati se, ali ima pravo na još jedno veselje i radost: taj trenutak je veselje zbog dozvole da bude pokoran i ustrajan na putu pokornosti. Mora biti sretan što je prigrabio korist od Ramazana kojeg je postio. Ramazan je poput baterije, pa okoristi se tom baterijom na putu ka Allahu. Ramazan ti je podario poputbinu, pa se okoristi tom putnom opskrbom. Ne trebaš biti vezan za Allaha samo u Ramazanu. Ne trebaš učiti Kur'an samo u toku Ramazana, a potom ga ostaviti u vitrinu sve do sljedećeg Ramazana. Ne dolikuje ti da ideš u džamiju za vrijeme Ramazana, a zatim da to prekineš sve do sljedećeg Ramazana. Tvoja aktivnost nekad se smanjuje to je prirodno, ali ti Ramazan tu aktivnost uvećava. Ramazan je sezona pokornosti dobrim ljudima. Ali prekidanje bogoslužja nakon Ramazana nije dopušteno. Ko je obožavao Ramazan, Ramazan je umro, a ko je obožavao Allaha, pa On je živi koji ne umire. Postojanost i kontinuitet u pobožnosti je odlika vjernika. Poslanik, a.s. je vrlo često učio ovu dovu:
„O ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri." Jedna od dova onih koji su učvrstili svoja stopala u nauci je sljedeća: "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!" (Ali Imran: 8).[13]
Dakle, nemoj zalutati nakon što si bio na Pravom putu, nemoj posrnuti nakon što si bio istrajan na njemu, već ostani u stalnoj pokornosti Allahu. Allah, dž.š., je rekao:
„Onima koji govore: "Gospodar naš je Allah" pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki' "Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv" (Fussilet: 30-32).[14]
Meleki se spuštaju nad njima, nad onima koji su rekli Allah nam je Gospodar i na tome su ustrajali. To su rekli na smrtnom času i meleki su ih tada obradovali Džennetom i opštim dobrom. Ovi ljudi zaista zaslužuju da se neposredno prije smrti obraduju Džennetom:
„One kojima će meleki duše uzeti - a oni čisti, i kojima će govoriti: "Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!" (En-Nahl: 32).[15]
Kada bi Poslanik, a..s., radio neki posao, onda bi ga adekvatno završio, odnosno permanentno bi ga radio. Poslanik, s.a.v.s., bi govorio: "Allahu najdraže djelo je ono koje se stalno čini, pa makar bilo i malehno". Vrlo je važno da se na svom radu ustraje, a da se ne prekine. Nemoj biti ambiciozan, da bi nakon toga bio pasivan i indolentan. Nemoj tako postupati. Odvoji tvoje vrijeme za Allaha, namaz, Kur'an, mesdžid i za činjenje dobrih djela i posjećivanje svoje braće i rodbine. Nemoj izgubiti ono to si za vrijeme mjeseca Ramazana zaradio. Čuvaj dobro tu veliku opskrbu i poputbinu.
"Opskrbi se za ono što je neizbježno,
jer je smrt stjecište robova,
želiš li biti drug narodu koji ima opskrbu,
a da tada ti budeš bez nje?!"
Ono što se posebno izdvaja jeste da ti neće niko udijeliti dio svoje opskrbe na Ahiretu. Svaki čovjek je čuvar svoje opskrbe i neće se sa njom razbacivati, niti će je dijeliti ocu, majci, djetetu, niti bratu. Svaki će govoriti šta će biti sa mnom, šta će biti sa mnom:
„O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba" (Lukman: 33).[16]
Dragi muslimanu, čuvaj ono što si zaradio za vrijeme Ramazana. Ustraj na tom putu sjećanja pa makar i u manjem intenzitetu, ali ustraj u činjenju dobra.
Budi pobožnjak, a ne samo ramazandžija
Islam ne želi od čovjeka da bude samo sezonac, ili da bude poslušan Allahu samo u određenim mjesecu, a da zatim to potpuno prekine. Dobri prethodnici bi govorili: "Ružan li je onaj narod koji ne zna za Allaha, osim u vrijeme Ramazana. Budi pravi pobožni čovjek, a nemoj biti samo ramazandžija." To znači da ne trebaš biti pobožan samo u Ramazanu, već moraš biti pobožan u svakom mjesecu. Povećaj pokornost i aktivnost u Ramazanu, ali nastavi sa pokornošću Allahu, dž.š., i nakon mjeseca Ramazana. To će biti indikacija da ti je Allah prihvatio post i namaz. Dakle, signal prihvaćanja dobročinstva, jeste spremnost činjenja i dobročinstva nakon ramazana. Tako Alah, dž.š., u Kur'anu veli:
„A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa? (Merjem: 67);[17]
"A onaj koji roditeljima svojim kaže: "Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" - a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: "Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!" On odgovara: "To su izmišljotine naroda drevnih!" (Muhammed: 17).[18]
A signal kazne za učinjeno zlo djelo jeste činjenje zala nakon toga. To je kazna prije one ahiretske, ali ako Allah htjedne i bude tobom zadovoljan pružit će ti priliku da se pokaješ i da dobro jedno za drugim činiš. Draga braćo, Ramazan je protekao i bit će nam svjedok u našu korist, ili svjedok protiv nas. Molim Allaha, dž.š., da nam bude ovo prvo i da nam bude zagovornik, jer se u predaji navodi sljedeće: "Post i Kur'an će se na sudnjem Danu zalagati za rob. Post će reći: Gospodaru, ja sam mu zabranio hranu i strast pa primi moje zagovaranje. A Kur'an će reći: „Branio sam mu spavanje noću, pa primi moje zagovaranje za njega." Pa će Allah njihove zagovore primiti."
Post šest dana Ševvala
Zbog kontinuiteta bogoslužja i nastavka veze sa Allahom, dž.š., i nakon Ramazana, ono što je islam propisao, a Poslanik, s.a.v.s., na to potaknuo, jeste post šest dana mjeseca Ševvala. U tom smislu poslanik, a.s, veli: "Ko isposti Ramazan, zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavu godinu postio". Tumačenje ovog hadisa nam dolazi u drugom hadisu gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Allah je učinio da za jedno dobro djelo desetostruko nagradi, tako biva jedan mjesec posta kao deset mjeseci, post šest mjeseci nakon Ramazana biva nagrada kao za dva mjeseca, tako da se dobiva zbir od jedne potpune godine." Dakle, mjesec Ramazana se računa kao post od deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca i taj zbir čini cijelu godinu posta, odnosno 12 mjeseci. Pa ako čovjek tako nastavi svake godine, isto kao da je postio cijelo vrijeme. Islam od čovjeka želi da nakon farza klanja nafilu isto kao što klanja farz, pa nakon toga klanja sunnet. Dva rekata prije sabaha, dva prije podne namaza i poslije namaza, dva rekata nakon akšama i dva rekata nakon jacije. Čemu svi ovi suneti služe? Oni služe da bi se nadoknadile greške i lapsuzi. To je dakle slično preventivnom kreditu koji nadoknađuje greške u farzu. S druge strane on je na suprotnoj strani tvojih ružnih djela, jer je kredit tvojih ružnih djela veliki i zahtijeva nešto što će im biti u opoziciji. I sa treće strane ti suneti te više približavaju Allahu, dž.š.
"Moj rob mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća, njegov noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga."
Zbog ovoga je Allah propisao post šest dana ševvala. Neki učenjaci vele da treba postiti dva dana nakon Bajrama, a drugi vele da je bitno da se posti u toku ševvala. Nije neophodno da se isposte iz jednog maha, već može naizmjenično. Sve je ovo radi kontinuiteta činjenja bogoslužja i radi zadržavanja vjernikove veze sa Allahom i da se ona nikada ne prekine. Takvo je stanje vjernika: on je ustrajan u pokornosti i činjenju dobra. Ne prestaje to činiti niti se njiše lijevo i desno, jer stalno moli Allaha da ga uputi na Pravi put. On razumije riječi Allaha koje su upućene Poslaniku:
„Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite" (Hud:112).[19]
Musliman se stalno trudi da bude od onih za koje Allah, dž.š., veli:
„Oni koji govore: "Naš Gospodar je Allah!" - i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili" (El-Ahkaf: 13-14).[20]
Ovo kažem i molim Allaha, dž.š., da meni i vama oprosti. Molite Ga za oprost, jer je On Milostivi i oprašta. Molite Ga odazvat će vam se!
Jusuf el-Karadavi (Prijevod sa arapskog: Džemo Redžematović)
